Iako se dan pada Vukovara smatra najtragičnijim datumom tog perioda, dani koji su uslijedili nakon tromjesečnog ratovanja nisu bili ništa lakši.

Nakon što je hrvatsko stanovništvo u Vukovaru djelomično pobijeno, a većim dijelom zarobljeno ili protjerano, srpski dobrovoljci i paravojne, četničke skupine nisu si dale predah već su se odmah bacile na pljačku. Zapravo, odmah nakon pada grada i odvođenja zarobljenika na Ovčaru, uslijedilo je "lešinarenje" po ruševinama kuća. U ostacima grada nad kojim se pepeo i prašina još nisu slegli, u kojem je zrak smrdio na barut, a ulice prekrivali leševi, četnici su započeli međusobnu bitku nad imovinom nesretnih, protjeranih Hrvata, piše Dnevno.hr.

Foto: Dragoljub Zamurović

Dominacija četnika i "krvavi pohod"

Većinom su se, navodno, grabili za televizore. O tome su svjedočili prilozi srbijanskih televizija, ali i brojni novinari koji su ostali zaprepašteni zatečenim stanjem u potpuno devastiranom Vukovaru kojim su danima nakon pada u potpunom bezvlašću dominirali isključivo četnici.

Jovan Dulović, koji je u vrijeme Domovinskoga rata bio novinar beogradskog dnevnika Ekspres politika, bio je svjedokom krvavog, četničkog pohoda na Vukovar u novembru 1991. godine. Zahvaljujući svojim zabilješkama, Dulović je usred Beograda svjedočio protiv 17-orice optuženih za zločin na Ovčari, a bio je i svjedok na sudu protiv Slobodana Miloševića.

"Potpuno su mi nejasni sastavi nekih jedinica, ne znam tko su im komandanti, tko koga mora slušati, što je čije zaduženje… Sve je, izgleda, stvar dogovora. U jednoj četi, na primjer, ima najmanje vojnika JNA, a najviše dobrovoljaca, šešeljevaca i raznog drugog ološa. E sad, tko može, na primjer, bilo što narediti grupi pripitih dobrovoljaca zakrvavljenih očiju i s metkom u cijevi automatske puške?", zabilježio je Dulović.

Foto: Dragoljub Zamurović

"Jedini i osnovni motiv je najobičnija pljačka"

Dulović je dodao: "Više je nego izvjesno, bar kad je riječ o jedinicama smještenim u Ulici novoj, da je jedini i osnovni motiv njihovog nazovi ratovanja najobičnija pljačka. Više puta se događalo da se pri podjeli plijena međusobno poubijaju…"

Srbijanski fotograf Dragoljub Zamurović imao je tu nesreću da po zadatku bude poslan u Vukovar. Odmah je uočio da je disciplina vojnika i dobrovoljaca vrlo problematična: "Bio sam u vojsci 1974. godine... ali ovakvo ponašanje na fronti nisam mogao ni zamisliti," kaže Zamurović.

"Još se pucalo, po ulicama i u dvorištima su leševi, zgrade su u plamenu, ali ima i onih vojnika koji kradu sve što stignu. Bilo gdje u gradu može se naići na nadrealne scene… Ulicama kruže tenkovi, iz mnogih prozora kulja plamen, povremeno odjekuju duži i kraći rafali. Leševi su svuda po gradu."