«Kada sam pisao o ovoj temi pre nekoliko godina, mnogi su mislili da preuveličavam», prisjeća se poznati bosanskohercegovački novinar i pisac Dragan Bursać. «'Nije baš tako', govorili su mi. Ali, da, bilo je upravo tako: bogati stranci bi dolazili u Sarajevo i sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) pucali bi na građane Sarajeva», kaže novinar Bursać za RTKLive (Radio televizija Kosova), prenosi Gazeta Express.

Mnogo prije nego što je u Milanu otvorena istraga, bosanskohercegovački i regionalni mediji izvještavali su o fenomenu "sarajevskog safarija" i "ratnih turista" koji su tokom srpske opsade Sarajeva (1992–1995) pucali na civile u gradu sa položaja Vojske Republike Srpske. Stoga tema koja se nedavno ponovo vraća u evropske medije nije nova.

Bursać za RTKLive pojašnjava da je Tužilaštvo u Milanu otvorilo istragu zbog navoda da je grupa bogatih italijanskih državljana plaćala novac da bi snajperima gađala stanovnike Sarajeva sa srpskih položaja. Ako je meta bilo dijete, "cijena" je bila viša.

"Vikend" ubice

«Novinari 'Oslobođenja' su, još od vremena opsade, pisali o ovoj monstruoznoj pojavi. Čak su i poslije rata kolege iz Al Jazeere Balkans o tome nekoliko puta izvještavale, a i sam sam pisao o tome», kaže Bursać, dodajući da 30 godina niko, ni institucije ni javnost u Bosni, nije reagovao na ovaj strašni zločin.

Italijanska agencija ANSA nedavno je izvjestila o "vikend snajperima", podsjećajući da je tokom godina prikupljeno mnogo dokaza i dokumenata koje je italijanski novinar Ezio Gavaceni dostavio Tužilaštvu u Milanu.

Prema dokumentima koje je dostavio, bosanskohercegovačke bezbjednosne službe su još krajem 1993. godine obavijestile italijansku službu SISMI da je najmanje pet Italijana bilo u planinama oko Sarajeva kako bi pucali na civile. Jedan srpski zatočenik posvjedočio je da je s njim iz Beograda u Bosnu putovalo pet stranaca, od kojih su najmanje trojica bila Italijana. Bili su to muškarac iz Torina, jedan iz Milana i jedan iz Trsta. Ovaj iz Milana bio je vlasnik privatne estetske klinike.

Lov na Sarajlije

«To je istinita priča. To je dio društva koji je prikrivao istinu», kaže Gavaceni.

On kaže da je podsticaj za otvaranje ovog pitanja došao nakon što je 2022. godine vidio dokumentarni film «Sarajevo safari» slovenačkog reditelja Mirana Zupanića. U filmu su ljudi koji su govorili anonimno govorili o bogatim strancima – posebno Italijanima – koji su plaćali velike sume novca da bi učestvovali u «lovu na ljude» u Sarajevu. Njihova putovanja u planine oko grada organizovala je turistička agencija iz Trsta, dok je, prema Gavacenijevim istragama, i srpska bezbjednosna služba imala ulogu u organizaciji.

Tokom opsade Sarajeva, navodno je ova služba organizovala "ljudske safarije", sa višim cijenama ako je meta bilo dijete, izvještava njemački list Tagesspiegel.

Bursać dodaje: «Da, istina je: bogati stranci su dolazili u Sarajevo i sa položaja srpske vojske ubijali su ljude! 'Sarajevo safari' je najmorbidniji dokaz ljudske bezdušnosti. I tragično je da se ovaj zločin ponovo stavlja u fokus samo zahvaljujući italijanskoj istrazi. Logično pitanje je: šta radi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine?»

Bivša gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić, podnijela je krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH još 2022. godine, ali do danas nije bilo značajnog pomaka.

Moralna i institucionalna odgovornost

Bursać kaže da ima više povjerenja u italijanske i EU institucije nego u bosanskohercegovačke.

«Ne zna se čak ni koliko je tih 'turista' još živo, jer se zločin dogodio prije 30 godina. Ali imena moraju biti otkrivena. Znamo da su četnici Vojske Republike Srpske čekali te 'turiste' koji su dolazili iz Trsta i drugih gradova Italije da bi učestvovali u ovom safariju.»

On se prisjeća i drugih dokumentovanih slučajeva.

«Sjećate li se snimka ruskog pisca Eduarda Limonova, koji je pucao sa srpskih položaja? Ili izjave Vojislava Šešelja u Hagu, da je Aleksandar Vučić pucao na grad sa Jevrejskog groblja?»

«Vrlo je tužno da moja zemlja, Bosna i Hercegovina, institucionalno ostaje gotovo nezainteresovana za ovaj slučaj», naglašava.

Prema Bursaću, postjugoslovenska društva su postala ravnodušna prema zločinima.

"Ako je i pola istina – ovo je optužnica za civilizaciju"

Bosanskohercegovački reditelj Dino Mustafić napisao je na X platformi:

«Čak i da je pola od ovoga istina, svijet mora razumjeti: Sarajevo nije samo granatirano, na njega se lovilo. Život djeteta je imao najvišu cijenu na tržištu ljudskog lova. Ovo nije vijest, već optužnica za civilizaciju koja je gledala i ćutala. 'Sarajevo safari' nije senzacija, to je moralni ambis. Ovo pitanje ne smije ostati hronika, već se mora tražiti odgovornost i pravda. Danas, ne sutra.»

Tokom 44 mjeseca srpske opsade Sarajeva, najduže ikada zabilježene u modernoj historiji (čak duže od nacističke opsade Lenjingrada), ubijeno je preko 11.000 civila, uključujući 1.600 djece. Jedno od desetoro djece ubili su snajperisti.