Rat u Bosni i Hercegovini završio je prije tačno 30 godina, ali rane još uvijek nisu zacijelile. Ovih dana se čak ponovo otvaraju: Talijanski mediji danima izvještavaju da je državno tužilaštvo u Milanu pokrenulo istragu o malo poznatom i mračnom poglavlju krvavog sukoba.

Postoji sumnja da su imućne osobe iz Italije i drugih zapadnih zemalja putovale u glavni grad Bosne, Sarajevo, između 1992. i 1996. godine, kako bi počinile teška krivična djela. Pretpostavlja se da su bosansko-srpskim vojnicima plaćali novac s ciljem da iz zabave pucaju i ubijaju nezaštićene civile.

1425 dana opsade Sarajeva

Sarajevo je bilo opkoljeno s nekoliko okolnih brda 1425 dana – to je najduža opsada jednog grada u modernoj historiji Evrope. Pred očima svijeta, više od 11.000 ljudi ubila je bosansko-srpska vojska, uključujući nekoliko stotina djece. Oko 14.000 ih je ranjeno, piše švicarski medij Tages Anzieger.

Talijansko pravosuđe postalo je aktivno nakon istraživanja istraživačkog novinara Ezija Gavazzenija, koji je u julu, zajedno s advokatom i bivšim sudijom, dokaze predao državnom tužilaštvu u Milanu. To je objavljeno prošle sedmice.

Od Trsta preko Beograda do Sarajeva

Gavazzeni je za novine «La Repubblica» objasnio da su takozvani ratni turisti krenuli u lov na nedužne ljude iz Trsta. Iz sjevernotalijanskog grada navodno su letjeli srpskom čarter kompanijom "Aviogenex" za Beograd, a odatle su dalje prevoženi u Bosnu – samo da bi se bavili svojim makabričnim hobijem. Prema Gavazzeniju, radilo se o ljudima sa strašću prema oružju, koji su imali potrebne kontakte u Italiji i Srbiji. «To je ravnodušnost zla: postati Bog i ostati nekažnjen.»

Izvještaje iz Italije s velikim interesom prate porodice u Sarajevu koje su izgubile djecu tokom rata. Irinu Ćisić je ubio snajperista 12. oktobra 1993. godine dok je činila prve korake na sarajevskoj ulici, držeći se za majčinu ruku – samo četiri dana nakon svog prvog rođendana. I nakon 32 godine, roditelje muči pitanje ko je oduzeo život njihovom djetetu i zašto je veća meta – njihova majka – pošteđena, dok je dijete, visoko manje od 75 centimetara, ubijeno.

Gradonačelnica Sarajeva podiže optužnicu u Italiji

Fatima Popovac ispričala je u bosanskim medijima da je njenog sina ubio snajperista iz položaja bosansko-srpske vojske. 31 godinu nakon zločina, ova sarajevska majka još uvijek ima mnoga pitanja: «Kako se može ubiti tuđe dijete? Šta je krivo šestogodišnje dijete? Za mene je neshvatljivo da neko iz zadovoljstva ubije tuđe dijete.»

Odgovore na ta pitanja godinama traži i bivša gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić. Imala je samo godinu dana kada je počela srpska agresija na Bosnu. 2022. godine Karić je pogledala dokumentarni film «Sarajevo Safari» slovenskog režisera Mirana Zupaniča i bila je toliko potresena da je odmah podnijela prijavu kako u Bosni, tako i u Italiji. Bosansko pravosuđe zasad šuti.

U filmu dva pripadnika tajne službe, koja su željela ostati anonimna, spominju strane državljane koji su se pridružili srpskim snajperistima i pucali na građane Sarajeva. Bili su pripremljeni i dobili su dvoglede i oružje. «Vidio sam kako je jedan od njih ubio čovjeka», rekao je jedan svjedok. U snajperskom turizmu očigledno nisu bili uključeni samo stotinjak italijanskih državljana.

Jesu li i švicarski državljani učestvovali u snajperskom turizmu?

Novinar Ezio Gavazzeni, koji je objavio nekoliko stručnih knjiga o zločinima u Italiji, izjavio je za britanske novine «Guardian» da su među snajperistima bili i «Nijemci, Francuzi, Englezi i ljudi iz zapadnih zemalja». Spomenuo je – bez pouzdanih dokaza – i španske i švicarske državljane. Savezni ured za pravosuđe saopštio je na upit da do sada nije zaprimljen nikakav zahtjev za pravnu pomoć iz Italije. Savezno tužilaštvo je izjavilo da se trenutno ne bavi ovim slučajem.

Iako vijesti o takozvanim «snajperskim safarijima» izazivaju veliku pažnju ne samo u Italiji, one nipošto nisu nove. Talijanski pisac i bivši ljevičarski aktivist Adriano Sofri, koji je izvještavao iz opkoljenog Sarajeva 1990-ih, napisao je prošle sedmice u novinama «Il Foglio» da je bilo opštepoznato da su brojni snajperisti «entuzijastično» dolazili iz inostranstva u Sarajevo kako bi pucali na civile.

Amerikanac je još 2007. izvještavao o snajperskom turizmu

U filmu «Sarajevo Safari» jedan svjedok izvještava da je postojala cijena za okrutna djela. Za ubistvo odrasle osobe plaćalo se više od 90.000 franaka, dok je za žene navodno tražena manja nagrada. Ubistvo djece bilo je očigledno najskuplje. Stari ljudi su mogli biti ubijeni besplatno, prema svjedoku.

Sada je na talijanskom pravosuđu da provjeri ove teške optužbe – ali ne treba imati velika očekivanja. Prošlo je više od 30 godina od početka rata u Bosni, mnogi svjedoci su vjerovatno već preminuli, a dokazi su možda izgubljeni ili čak uništeni.

Još 2007. godine, jedan američki vatrogasac se pojavio kao svjedok pred Haškim tribunalom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i izvještavao o snajperistima koji su došli u Sarajevo. On je dobrovoljno došao u Sarajevo tokom rata da pomogne svojim kolegama. «Nisu mi se činili kao mještani. Njihova odjeća i oružje su mi sugerirali da se radi o snajperistima.» Amerikanac ih je opisao kao turiste s oružjem «koje je bilo prikladnije za lov na divlje svinje u Crnoj šumi nego za rat».

Prema novinaru Gavazzeniju, srpske vlasti su odbile da se bave ovim slučajem i nazvale su ga «urbanom legendom», tj. izmišljotinom ili teorijom zavjere. Talijan, prilično pompezno, tvrdi da je on jedini u Evropi koji je rasvijetlio ovu stvar.

Međutim, prvi trag datira još iz 1995. godine. Tada su novine «Corriere della Sera» izvještavale o stranim turistima koji su putovali u Bosnu kako bi učestvovali u ratu. Čuvena je scena u kojoj Eduard Limonov – ultranacionalistički ruski političar i pisac – zajedno s bosansko-srpskim liderom Radovanom Karadžićem posjećuje vojnike i paravojne formacije na brdu koje opsjedaju Sarajevo. Ovaj uznemirujući video-dokument i danas je dostupan.

Karadžić, ljekar i pjesnik amater, recitira jednu od svojih pjesama: «Čujem korake razaranja. / Grad gori kao tamjan u crkvi.» Zatim otvara vatru na grad, nakon čega slijedi nekoliko rafala Limonova. U kotlini se vidi silueta Sarajeva: hotel "Holiday Inn", izgrađen za Olimpijske igre 1984., džamije, sinagoge, katoličke i pravoslavne crkve, elegantne ćuprije preko rijeke Miljacke, slavna Nacionalna biblioteka, Baščaršija, osmanski stari grad Sarajeva. I ljudi koji trče da bi spasili život, stoje ispred pekara ili uzimaju vodu s česmi. Sjećanje na mračno doba opsade vraća se punom snagom u Sarajevo kroz najnovije izvještaje u zapadnim i lokalnim medijima.