Profesor Ivo Komšić gostovao je u programu FTV-a povodom 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i uoči Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Govorio je o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti države, kao i političkom uređenju koje je proisteklo iz Dejtona.

„Ne živimo ni Mrkonjić, ni Dejton – živimo nešto treće“

Govoreći o tome u kakvoj Bosni i Hercegovini danas živimo — u onoj projektiranoj u Mrkonjić Gradu 1943., u dejtonskoj, ili potpuno drugačijoj — Komšić odgovara:

„Nešto treće. Ni onu Bosnu kakva je projektirana u Mrkonjiću, ni čak ono koja je projektirana u Dejtonu. Odstupilo se i od jednog i od drugog koncepta i uglavnom živimo nešto treće, nešto između. Tako da, evo pošto se obilježava 30 godina Dejtonskog sporazuma, s dobrim razlogom i zaslugom, jer se zaustavilo rat.“

Podsjetio je da se Dejton ne može razumjeti bez konteksta rata i vanjskog pritiska u kojem je potpisan.

„Dejton nikada nisam smatrao dobrim rješenjem – i tada sam bio protiv“

Upitan da li je još tokom pregovora bilo jasno da sistem neće biti funkcionalan, Komšić kaže:

„Mora se uvažiti to da su dejtonski pregovori obavljeni u vrijeme rata. To je nešto što se mora znati i koje moramo uzeti u obzir u jednoj dobroj analizi sporazuma… Ono što danas živimo i to što je projektirano u Dejtonskom sporazumu, ja ni tada nisam prihvatio kao neko konačno dobro rješenje za BiH, iako sam bio u toj ekipi na kraju koja je potpisala sporazum.“

Dodaje:

„Ja sam bio protiv ovakvog sporazuma i u Dejtonu. Nesumnjivo je to da je ovo donošenje mira nešto što se itekako burgijom utjana i dogodiće se da je donijelo mir, a sad se i poštuje mirovni sporazum. Ja ni tada nisam smatrao da će biti dugoročno dobro rješenje za Bosnu i Hercegovinu. I pokazalo se da su mi procjene bile dobre.“

Zašto je kantonalni model propao?

U nastavku je otvoreno pitanje šta je Komšić još u vrijeme Dejtona prepoznavao kao loše rješenje i zašto predložena kantonalizacija nije prihvaćena.

„Ja sam bio zagovornik federalizacije Bosne i Hercegovine, odnosno njene kantonizacije na cijelom prostoru BiH… Dejtonski sporazum je odstupio od toga. Dejtonsko uređenje BiH je entitetsko uređenje. I nije teško bilo procijeniti da to ne može funkcionirati.“

„Entiteti imaju svoju policiju, zdravstvo, školstvo… To otvara prostor kriminalu“

Komšić upozorava na preveliku autonomiju entiteta:

„Entiteti imaju svoje pravosuđe, školstvo, zdravstvo, sigurnosne službe… To je otvoreno polje za kriminal. Jer nema kriminala bez države. Samo se sa državom može napraviti veliki kriminal.“

Kao ključni problem ističe entitetsko glasanje na državnom nivou:

„Zastupnički dom je dom građana… On se pretvara u jednom trenutku u dom naroda. Federacija ima jedan glas, Republika Srpska jedan glas. A glas Federacije dijele i Bošnjaci i Hrvati. To je sistemski unesen problem u odnose između Hrvata i Bošnjaka.“

„Legalizacija Republike Srpske prije Dejtona bila je ogromna greška“

Komšić smatra da je ključna greška napravljena još prije odlaska u Dejton:

„Osnovni problem je bila legalizacija Republike Srpske prije samih dejtonskih pregovora. To se nije trebalo i smjelo dozvoliti.“

Podsjeća da je RS tada bila u potpunom rasulu:

„U kom stanju je tada bila Republika Srpska nakon 7. augusta 1995? Ona je se potpuno raspala. Političko rukovodstvo se raspalo, institucije se raspale, vojska se raspala… Kome je trebalo da u tom trenutku legalizira Republiku Srpsku?“

Dodaje da je kasnije saznao ko je potpisao i po čijoj naredbi:

„On je rekao: ‘Naredio mi je Alija Izetbegović.’ Kao, dogovor je postignut u Ankari.“

„U normalnim državama parlament je u stalnom zasjedanju“

Kao jedan od mehanizama deblokade sistema, Komšić smatra da parlament mora raditi kontinuirano:

„U normalnim državama parlament je u stalnom zasjedanju. Kod nas sjednice ovise o tome hoće li neko doći. To nije radno mjesto ako možeš ne doći kad želiš. Uvesti stalno zasjedanje bio bi ključni mehanizam deblokade.“

Sankcije i bonske ovlasti – nužna kombinacija

Komšić naglašava da bi se napredak ubrzao kombinacijom američkih sankcija i bonskih ovlasti visokog predstavnika:

„Sankcije su djelotvorne, ali nemaju politički učinak. Taj politički učinak treba nadomjestiti bonskim ovlastima visokog predstavnika.“

Model države mentora

Komentarišući koncept države mentora:

„Ako EU misli ozbiljno… rješenje sa mentorom je veoma efikasno. Mentor bi s našim ekspertima pripremao prijedloge zakona. Davali bi rok od 20 dana za usvajanje, a ako se ne usvoje – visoki predstavnik ih proglašava.“

„S ovakvom entitetskom podjelom ne možemo u EU“

Na kraju razgovora Komšić zaključuje:

„S prihvatanjem evropskih standarda riješili bismo mnoge probleme… Sa ovakvom entitetskom podjelom ne možemo ući u EU, sigurno. Put u EU je rješenje entitetske podjele BiH.“