Navršava se 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni. Mirovni sporazum «učinio je svakoga sretnim i nesretnim istovremeno», prisjeća se dugogodišnji bivši visoki predstavnik za BiH, Valentin Inzko, u razgovoru za APA.

«Očekivao sam više i bio sam gorko razočaran», rezimirao je Inzko razvoj situacije od 1995. godine i vidi prostor za nove pregovore.

Dejton «zasigurno nije» uklesan u kamen, naglašava on, prenosi novinska agencija APA:

On je tada lično polazio od razvoja sličnog onom nakon Drugog svjetskog rata u Austriji, kada su prethodno zaraćeni politički tabori zajedno izgradili modernu zemlju, prisjeća se diplomata iz Koruške. «Nasuprot tome, jedan broj vodećih političara (u Bosni) zloupotrijebio je mir kako bi ratne ciljeve nastavio političkim sredstvima.»

Nova mirovna konferencija bila bi «previše lijepa da bi bila istinita»

Inzko je u tom kontekstu izrazio simpatije za ponovno sazivanje mirovne konferencije radi okončanja hronične političke krize u balkanskoj zemlji. «To bi bilo previše lijepo da bi bilo istinito. Nadam se da ću to još doživjeti, ali sam skeptičan prema trenutnoj garnituri političara.» Jer i za Bosnu važi opštepoznata istina: «Problemi koje imamo u Bosni ne mogu biti riješeni od strane onih političara koji su ih stvorili.»

Valentin Inzko

Mirovni sporazum su 21. novembra 1995. godine, pod masivnim pritiskom SAD-a, usaglasili predsjednik Bosne Alija Izetbegović s predsjednicima Srbije, Slobodanom Miloševićem, i Hrvatske, Franjom Tuđmanom. Oni su predstavljali tri zaraćene etničke grupe u zemlji: Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zvanično potpisivanje obavljeno je 14. decembra 1995. godine u Parizu. Prethodno su bosanski Srbi, između ostalog, vojno dovedeni u defanzivu NATO zračnim udarima. Uprkos tome, pregovori o posredovanju bili su teški. «Tek u Dejtonu, Ohajo, vojnoj bazi, došlo je do proboja, kada su navodno već koferi stajali u hodnicima, spremni za odlazak bez uspjeha», kaže Inzko.

Međunarodne snage «prebrzo poslane kući na temelju praznih obećanja»

Okončanje rata je bilo «ogromno postignuće», ali je Dejtonski sporazum «istovremeno dao zaraćenim stranama ogromne mogućnosti za blokadu». Tada se planiralo postepeno jačanje države u cjelini, ali se međunarodna zajednica prebrzo povukla iz zemlje. «Tako su mirovne snage postepeno smanjivane i iz finansijskih razloga, međunarodne sudije i tužioci su prebrzo poslani kući na temelju praznih obećanja, a funkcija visokog predstavnika je sistematski slabljena», kaže Inzko, koji je ovu funkciju obnašao od 2009. do 2021. godine.

Inzko kritički gleda na zahtjeve za ukidanje visokog predstavnika – što je nedavno iznio i njegov zemljak Wolfgang Petritsch, koji je tu funkciju obnašao od 1999. do 2002. godine. Posebno srpski, ali i hrvatski političari, više puta su to zahtijevali s obrazloženjem da «mogu sami pronaći rješenja». «Da su to bile samo prazne riječi, dokazale su posljednjih trideset godina», kada je lokalnim akterima opetovano i sve više davana prilika – «kao nedavno, kada je budžet za 2025. godinu donesen u novembru 2025. godine».

Osim toga, visoki predstavnik ima i zadatak da tumači bosanski Ustav. «Stoga bi se, u slučaju ukidanja, morao promijeniti i Ustav. Za to bi, međutim, bio potreban ogroman napor, odnosno snažna ličnost formata Angele Merkel ili Billa Clintona, uz jednako veliku podršku međunarodne zajednice. Ali to trenutno ne vidim.»

Rješenja za Gazu podsjećaju na Bosnu

Mirovna rješenja planirana za Pojas Gaze podsjećaju Inzka na Bosnu. «Bosansko Vijeće za implementaciju mira se kod Gaze naziva Mirovni odbor, a stabilizacijske snage za Bosnu se kod Gaze nazivaju privremene stabilizacijske snage», kaže diplomata. Upitan o poukama iz Dejtona za druge mirovne sporazume, poput onog u Ukrajini, Inzko navodi vremensku perspektivu. «U svakom slučaju, trupe bi trebale biti tretirane kao dugoročna misija i imati znatnu i relevantnu snagu.»

Inzko se tokom svog mandata više puta sukobljavao s liderom bosanskih Srba Miloradom Dodikom, koji je ove godine, nakon sudske presude zbog secesionističkih aktivnosti, morao napustiti svoju funkciju predsjednika entiteta Republika Srpska. «Dodiku je kraj. On je doslovni krčag koji ide na vodu dok se ne razbije», kaže diplomata. «Poslije Dodika možda dođe ponovo neki Dodik, ali niko neće imati toliko energije kao on», očekuje sada racionalniju politiku od strane bosanskih Srba. Također, promjena vlasti u samoj Srbiji mogla bi «pozitivno, ekstremno pozitivno» utjecati na situaciju u Bosni i Hercegovini.

Inzko podsjeća da je on sam od omladinske organizacije Dodika dobio «više prijetnji smrću, uključujući i moju porodicu». Čini se da ni njegovom nasljedniku na mjestu visokog predstavnika nije bolje. Tako je bosansko-srpski ministar za vanjsku trgovinu Staša Košarac nedavno poslao njemačkom Christianu Schmidtu SS šljem i njega i njegove pretke nazvao nacistima. «Kako politika treba funkcionisati, ako takvi tipovi obavljaju visoke funkcije?», ogorčen je austrijski diplomata. «Trebat će nam još mnogo strpljenja, ali ne smijemo nikada odustati. I naravno, iskreno se solidariziram sa svojim nasljednikom.»