Nakon što je više medija u posljednje vrijeme izvijestilo o uvjerljivim indikacijama da tzv. Sarajevo Safari nije tek legenda, novinar Daily Maila David Jones susreo se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine sa Senadom Dodik (67). Njezin 17-godišnji sin Damir u junu 1995. godine ubijen je hicem u srce dok je biciklirao, piše Jutarnji list.

Dodik je Jonesu rekla da je hitac bio toliko precizan da na tlu na koje je pao nije bilo ni kapi krvi. Pokazala je i fotografiju na kojoj se može vidjeti Damirovo beživotno tijelo te liječnici Ujedinjenih naroda koji ga pregledavaju.

Žena s pancirkom 2. juna 1992.(Foto: GEORGES GOBET/AFP)

"Želim ga pogledati u oči, možda čak i zapaliti cigaretu s njim te ga pitati - zašto?", rekla je Dodik novinaru Daily Maila.

"To nije ljudski"

Otkad je rat završio, Dodik nastoji pronaći ubicu svoga sina, no njena potraga još nije urodila plodom jer ubistva poput Damirova tada su bila toliko česta da se istrage nisu ni pokretale.

"Ne mogu zamisliti da se to napravilo iz zabave", rekla je Dodik nakon što je saznala za priče o Sarajevo Safariju. "Pogledati dijete kroz ciljnik i samo tako ga ubiti. Moj mozak to ne može prihvatiti. To nije ljudski."

Potvrda ranjenika: Letci s cijenama i oružjem

Još jedna potvrda da Sarajevo Safari nije izmišljotina stigla je sredinom novembra.

Portal Raskrinkavanje.ba je, istražujući snimku snajperskih napada na civile iz oktobra 1994. godine, identificirao ranjene osobe, uključujući Mirzu Ustamujića, danas direktora inženjerske firme Energoinvest.

Ustamujić je 17. novembra 2025. godine na Facebooku potvrdio da je on jedan od ranjenika sa snimke. Rekao je da su se prije nego što je ranjen među borcima cirkulirali letci na kojima je pisalo "Sarajevo Safari" te da su na njima bile ispisane cijene u njemačkim markama i mogućnost izbora oružja.

Građani Sarajeva 19. juna 1992. trče ulicom (Foto: Christophe SIMON/AFP)

"Papiri koji su izgledali kao neka groteskna reklama, a zapravo su nosili jezivu poruku - da postoje ljudi koji plaćaju da pucaju na Sarajlije, na djecu, na žene, na civile," rekao je Ustamujić. "Mi smo mislili da je to neka monstruozna psihološka igra, ali nakon svega što danas izlazi na vidjelo, nakon dokumentaraca, istraga i svjedočenja, pitam se, je li to možda ipak bila gola istina?"

"Neko nas je promatrao kao divljač. Neko je plaćao da nas lovi. Neko se smijao dok smo mi vrištali. To je činjenica koju ne može izbrisati nijedna laž, nijedna relativizacija, nijedna politička igra," zaključio je. "A najveće zlo je poricanje, kad ti neko kaže da tvoje suze, tvoj bol, tvoji mrtvi, tvoje rane nisu stvarne."