Piše: Pavle Pavlović

Blago ovima oko mene. Ne mogu vjerovati kako lako prihvataju moje odgovore na njihova sve češća pitanja. Već sam treću deceniju među njima i nikada nije bilo toliko ratnih pitalica. Kao, Paul kako ste za vrijeme bombardovanja i pucanja živjeli u tvom rodnom gradu? Odgovar je bio da sam u tim situacijama živce liječio u bazenu ili džakusiju. A, imali ste vode? Naravno, toliko da smo mogli snabdijevati  i UNPROFOR vojnike. Bilo je i struje? Opet ja, naravno,  radili su i saloni za sunčanje pod onim lampama. A, hrana? E, tu smo posebno pazili da bude strogo bio i ekološka klopa i da nema glutena, aditiva. Žena mi je gotovo svakog dana pekla debele, krvave bifteke ili teleće šnicle. Imali smo i brašna pa smo mogli praviti nezaboravne rođendanske torte sa svijećama.

I, kada su sve to lijepo čuli, bez dodatnih pitanja, ipak je slijedilo samo jedno, a zašto si onda došao u našu zemlju? Kako zašto, pa jedan od vaših vojnika koji je bio na zadatku u Srebrenici, a u slobodne dane u mom gradu, pričao je gotovo bajke o njegovoj domovini. Moja žena je ljubiteljica cvijeća i kada je sve to čula, morao sam da popustim. Pravac Holandija i tako danas.

Dobro, Paul, nećemo više o ratu. Hoćemo li još po kriglu? O Bože, o Alahu, naivnih ljudi, neznalica! Ili se samo prave? Da su toliki levati ne bi bili među najrazvijenim zemljama...

Već bih zaboravio na tu priču otprije desetak dana, da mi poštar nije, baš na black friday, crni petak,  zakucao na vrata. Otvorim, on izvolite pismo. Pogledam, malo deblja koverta sa nekakvom reklamom i unutra knjižica sa naslovom Nood pakket. Čuj hitni paket u najluđem danu za kupovinu,kao što je crni petak. Ja, u pravu su ti što ovo šalju, jer ako ne raguješ hitno prodaće se i ono što kontaš za manje love kupiti.

E, hajmo hitno listati knjižicu. A, gdje su kompjuteri, televizije, tableti, mobilni? Gdje su tene, cipele, farmerke, vindjakne, kape, rukavice?

Što duže gledam pred očima mi jasnija slika i tek sada znam zašto su me komšije u klompama onoliko znatiželjno pitale kako smo živjeli u onim najtežim godinama Bosne i Hercegovine. Da li smo imali vode, struje, grijanja.

I tako polagano se otvorala serija fotosa, reklama, pravi film za koji sam mislio da sam ga preživio. Samo ovaj put super luksuzan i veoma skup. Ne kao onaj u Sarajevu pod kišom granata i snajpera kada su mi najbolji prijatelji umirali na rukama. U dugim danima i noćima kada si se osjećao kao tajkun sa dvije, tri litre vode i kojom kriškom hljeba. O struji, grijanju mogao si samo sanjati. I ponekada tražiti milost od sudbine s nadom da će te postaviti pred neki metak ili geler da konačno prekineš patnju.

Na prvoj reklamnoj fotografiji za 200 i nešto eura predstavljena je lepeza koja će jednoj osobi, jednom čovjeku omogućiti život od 72 sata u paklu rata. Pod uslovom da te eksplozije ne stignu.

Za ovaj prvi, što bi mi rekli kokuzni paket, jer je najjeftiniji, garantuju da ćeš preživiti prve kritične ure te nood situacije, ili belaja.  Bio to rat, nagli nestanak struje, ili vremensku kataklizmu. U toj kutiji spasa ima svega, ali najvažnije  je da hrana koju nude u nekakvim kesama, kockama može izdržati 20 godina bez kvarenja. Tu je i šest litara vode koja će biti ispravna pet godina. Onda nekakvi filteri koji su sposbni da 50 litara lagano zaprljane vode prerade u pijaću ili da to isto učine sa 25 litara dobro zagađene H2O. Ima tu i 10 komada baterija, svijeća koje garantovano dugo gore 17 sati. Ili radio aparat koji šalje one SOS pozive za pomoć, zatim kompas, termičke deke i još nekih điđa i sve to stane u paket težak 12 kilograma.

U reklamnoj knjižici saznajem dalje da je ekskluzivni paket za frku kojom nas prepadaju Tramp, Putin i ove naše bh glavonje, pojetinio za čak 110 eura. Sada 45 kilograma stvarčica spasa košta samo 990 eura. U kutiji nema šta nema. Evo, recimo, čak i agregat da možeš imati napajanje strujom snage 1020 wati. Uz to dobijaš i dva kanistera sa po 10 litara nafte. Tu je i powerbank od 10.000 mili ampera da možeš još dugo puniti mobilni, ako još bude telefonske mreže u ratnom belaju.

Ali, hajmo pogledati paketić od samo 1.395 eurića. Radosno javljam da je i komad nade spasa pojefitnio za, čak, 155 eura. Ultimate paket, što znači vrhunski, najbolji, nudi mnogo više nego ostali. Dok su svi raniji obećevali da ste obezbjeđeni za prva tri dana mogućih sukoba ili sličnih katastrofa, ovaj garantuje da ste 24 dana spremni za samostalno preživljavanja svega što nam slute.

Da ne bih nabrajao šta sve ima u toj čarobnoj kutiji nade, bolje mi je da pomislim ko to sve može platiti. Evo, za ovaj najskuplji siguran sam da mogu kao od šale one komšije s početka ulice. Uz lijepe vile gotovo svakog mjeseca parkiraju nove aute. Sve merđo do merđe ili porše do poršea.

Vazda lovari najbolje prolaze. E, moja sirotinjo i bogu si teška. Šta meni preostaje u ovim napetima vremenima kada i neki visoki Makronov general glasno poručuje roditelji pripremite se za smrt vaše djece. Konta on na mlade što će u askere, a ja kontam ima li on djece, hoće li ih slati u pakao, kao što to rade bez imalo griže savjesti oni iz Moskve, Kijeva, Vašingtona. Uvijek se djeca glavonja izvuku, baš kao što je bilo i u našem ratu. 

Predratna napetost, panika sve je osjetnija u Holandiji, Belgiji, Španiji, koje su već agresivno razvile kampanju za ovakvom vrstom priprema za očekivane velike sudare najvećih sila. Knjižica koju mi je uručio poštar nije reklamna akcija proizvođača što nude svoje pakete, nego akcija vlade koja te priprema na najgore.

E, ne možeš od rata pobjeći. Ostaje i jedino da u nemoći uzviknem zaustavite Zemlju, silazim! Da pobjegnem od poludjelih, krvožednih lidera što stotine milijardi bacaju u oružje, avione, brodove samo da bi još više, još bolje i još preciznije ubijali ljude.

U tim megalomanskim projektima za nestanak svijeta mnogi se dobro snalaze. Baš kao i vi što predlažu nekakve pakete za hitne situacije. Namlati će se love kao oni što su liferovali vakcine za koronu.

Kad je ovako u srcu Evropske unije, kada Brisel šuti i ništa ne poduzima, predlaže da se raja spasi, mogu misliti kako je tek u Bosni i Hercegovini. I ko će od raje imati nafake da troši na nekakve pakete.

Kad pukne zijan je garantovan! Zato mi je bolje da od jarana molim da mi šalju najpoznatije visočke suvenire. Jedino vjerujem u suho meso ispod piramida Visokog. Ono traje dok i ja trajem. Nije ti onda ni žao umrijeti u čast glavnih siledžija svijeta dok režeš pečenicu ili sudžuku!