Osim što su izbile milijarde dolara iz budžeta ruske vojske, sankcije koje su Europska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo, a od 22. oktobra ove godine i Sjedinjene Američke Države nametnule ruskim naftnim gigantima Rosnjeftu i Lukoilu oslabile su utjecaj Moskve u istočnoj Europi, objavio je The Telegraph u tekstu pod naslovom - "Putin gubi kontrolu nad istočnom Europom". Srbija i Bugarska, zemlje naklonjene Rusiji, zbog tih su se sankcija našle u ekonomskim i političkim problemima.

Nakon više odgoda, Amerika je početkom oktobra ove godine sankcionirala Naftnu industriju Srbije (NIS), čije su većinske vlasnice ruske energetske kompanije Gazprom Neft i Gazprom. Rafinerija nafte u Pančevu, jedina u Srbiji, počela se krajem novembra pripremati za obustavu rada. Ako Beograd ne dobije dopuštenje Washingtona za nastavak rada, računi NIS-a trebali bi biti blokirani tokom današnjeg dana (utorak, 2. decembra).

Podsjetimo, Aleksandar Vučić je ranije tokom utorka izjavio da što se tiče NIS-a, "nema dobrih vijesti".

S druge strane, bugarske su vlasti početkom novembra objavile da će Lukoilovu imovinu u zemlji staviti pod kontrolu države. Najveća Lukoilova rafinerija na Balkanu nalazi se upravo u Bugarskoj, u blizini grada Burgasa, najvažnije bugarske morske luke. SAD je nedugo nakon toga Sofiji izdao dopuštenje za obavljanje poslovnih transakcija s nekim Lukoilovim poslovnim subjektima u Bugarskoj. Dopuštenje vrijedi do 29. aprila 2026. godine.

Mijenjaju se sfere interesa, rekao je za The Telegraph Igor Novaković, analitičar Centra za međunarodne i sigurnosne poslove u Beogradu. Rusi u tim zemljama više nemaju ekonomski i politički utjecaj, dodao je Novaković.

"Lukoil je bio najjači ruski adut u Bugarskoj", rekao je za The Telegraph Ruslan Stefanov, glavni ekonomist Centra za proučavanje demokracije u Sofiji. "Čak i ako u Ukrajini zavlada mir, ruska dugoročna politika ide kontra Europe. Zbog toga s njima ne možemo ekonomski sarađivati. Razdvajamo se."

Rusiji naklonjen bugarski predsjednik Rumen Radev pokušao je vetom blokirati preuzimanje Lukoila od strane države, međutim poništila ga je Bugarska narodna skupština. Sukob oko Lukoila produbio je postojeće podjele u bugarskoj politici na proruske i antiruske dužnosnike.

Srbija već duže vrijeme pleše između Rusije i Europske unije, a The Telegraph kaže da će sada možda morati odabrati stranu. "Sjedenje na dvije stolice moguće je samo kada je međunarodni poredak stabilan. No, važeći se poredak mijenja", rekao je Novaković.

The Telegraph navodi da se očekuje kako će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preuzeti kontrolu nad NIS-om. Nada se da će Washington odobriti nastavak poslovanja kako bi mogao pronaći kupca za kompaniju. Vučić se čak ni u ovim turbulentnim trenucima za Srbiju ne želi nikome zamjeriti. Prošle je sedmice novinarima rekao da će, u slučaju nacionalizacije NIS-a, "ruskim prijateljima" ponuditi "najvišu moguću cijenu".

Unatoč umirujućim tonovima, Rusija je ostala bez važne poluge u Srbiji, smatra Novaković. "Na jedan ili drugi način, Rusi i Gazprom ispadaju iz igre. Posljedica toga je da će se Srbija okrenuti Zapadu. U to ne sumnjam", dodao je.

Gubitak utjecaja u Srbiji i Bugarskoj sigurno će pomrsiti planove ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji smatra da se sfera ruskog utjecaja proteže istočnom i središnjom Europom. Rusi će biti "stjerani u kut" ako ne mogu utjecati na energetski sektor istočne Europe, rekla je za Telegraph Emilia Zankina, bugarska politologinja i dekanica Univerziteta Temple u Rimu. "To ne znači da će njihov utjecaj nestati, ali sigurno će biti ograničen. Vjerovatno će se još snažnije osloniti na svoje sumnjive mreže."

Pored toga što će smanjiti ruski utjecaj u istočnoj Europi, sankcije koje je Zapad nametnuo Rosnjeftu i Lukoilu mogle bi ozbiljnije uzdrmati rusku ekonomiju i društvo.

Ruski izvoz nafte znatno je pao nakon novih američkih sankcija. Isporuke Kini, najvećem kupcu, smanjile su se od oktobra za 500.000 barela dnevno – na 800.000, što je najniža razina od početka invazije 2022. Izvoz prema Indiji i Turskoj također se urušio. Lukoil je gotovo nestao s izvoznog tržišta: od 569.000 barela dnevno u septembru pao je na samo 64.000 u novembru, dok je Rosneft u dva mjeseca zabilježio pad pomorskog izvoza od 28 posto.

Sankcije ne utječu samo na količinu prodane nafte, nego i na cijenu. Popust po kojem Rusija prodaje naftu Indiji povećao se s dva na šest dolara u odnosu na svjetsku referentnu cijenu, dok se nafta iz Kozmina, koja se Kini prije prodavala uz premiju od dva dolara, sada prodaje s popustom od četiri dolara.

Prema procjeni Benjamina Hilgenstocka iz Instituta KSE, mjere Washingtona Putina koštaju između 2,5 i 5 milijardi dolara mjesečno izgubljenih prihoda – oko trećine ukupnog ruskog izvoza, koji je u rujnu iznosio 15,4 milijarde dolara, prenosi Jutanji list.

Analitičari smatraju da učinak sankcija neće dugo trajati, jer je kupnja ruske nafte i dalje legalna – kazne se primjenjuju samo na transakcije sa sankcioniranim kompanijama. Rusija stoga koristi različite kompanije za prodaju svoje nafte, uklanjajući oznake Rosnjefta i Lukoila s isporuka. Prema podacima analitičarske platforme Kpler, količina nafte prodane preko „nepoznatih“ subjekata između oktobra i novembra više je nego utrostručena, dosegnuvši rekordnih više od milion barela dnevno, što ih stavlja ispred Rosnjefta kao najvećeg prodavača ruske nafte.

Homayoun Falakshahi iz Kplera napominje da će neki od tih „nepoznatih“ subjekata biti identificirani kada postanu dostupniji podaci, no trend preusmjeravanja prodaje preko alternativnih kanala je jasan. Rusija jednostavno prilagođava svoj opskrbni lanac i papirologiju tako da različite kompanije postaju prodavači prije nego što pošiljke stignu do odredišta.

Analiza Kplera pokazuje da se ruske isporuke nafte sve više prilagođavaju sankcijama, uključujući promjene ruta između Kine i Indije te transfer pošiljki brod-brod na neuobičajenim lokacijama, poput obale Mumbaija.

Osim novih „nepoznatih“ prodavača, manja ruska poduzeća poput Tatnjefta, RusExporta, MorExporta i Alghaf Marine DMCC pojavila su se kao značajni prodavači nafte.

Prema modelu koji se već koristi u slučaju Irana, Falakshahi procjenjuje da bi Rusiji trebalo samo dva do tri mjeseca da u potpunosti preusmjeri izvoz preko različitih kompanija i normalizira količine izvoza.

Ipak, iako će Rusija vjerovatno moći vratiti prodaju, teško će povratiti ranije cijene. Ključno je pitanje hoće li ovaj ekonomski udar biti dovoljan da Putina natjera na mirovni sporazum, koji vjerojatno neće zadovoljiti sve njegove zahtjeve. "Rusi se neće predati bez borbe", upozorava Stefanov, "ali ove sankcije su odavno trebale biti uvedene ako ozbiljno želimo dovesti Rusiju za pregovarački stol."