“Povećati minimalac bez reformi znači ugroziti radna mjesta”, upozorio je profesor Aziz Šunje u emisiji Plenum na FTV-u.

Profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA, Aziz Šunje, poručuje da je riječ o izuzetno složenom problemu u kojem nijedna odluka ne može biti jednostavna. Komentarišući inicijativu da minimalac bude drugačiji za osnovnu, srednju i visoku stručnu spremu, Šunje ističe da problem prevazilazi okvire jednostavne računice.

“To je vrlo kompleksan problem. Puno je tu elemenata u tom kompleksnom mozaiku. Nije samo ekonomsko, nego i socijalno pitanje, a u proces su uključeni sindikati, poslodavci i vlada — svaki s drugačijim interesima.”

Minimalna plata

Govoreći o samom povećanju minimalne plate, Šunje priznaje da sadašnji iznos nije dovoljan za pristojan život.

“Nema nikakve dvojbe da 1.000 maraka nije dostatno za pristojan život. Pitanje je je li 1.200 maraka dostatno — i nije.”

Šunje otvoreno kritikuje izostanak predstavnika Vlade na raspravama o minimalcu.

“Nisam iznenađen da niko iz Vlade nije došao. Vlada je upitno kompetentna da riješi ove probleme — djeluje populistički, bez stvarnih mjera. Ako povećate minimalne plate, a ne smanjite poreze i doprinose, i ne provedete reforme koje se guraju pod tepih, stvorit ćete kontraefekte. Ti kontraefekti mogu biti smanjenje radnih mjesta i otpuštanje radnika.”

Šunje podsjeća na alarmantne brojke u javnim fondovima.

“Mi imamo na jednog penzionera jednog zaposlenog. Po modelu penzionog sistema to bi trebalo biti 1 prema 3. Ako se sistem uruši, penzioneri s pravom traže povećanja, a Vlada reaguje populistički — ali ta sredstva se moraju negdje obezbijediti.”

Šunje se osvrnuo i na percepciju poslodavaca u javnosti.

“Suptilan dijalog”

“Kod nas postoji mantra iz prošlih vremena da su poslodavci ‘namćori’ koji samo uzimaju. To nije tačno. Poslodavci otvaraju radna mjesta, preuzimaju rizik i zapošljavaju ljude.”

Naglašava da je neophodan “suptilan dijalog” između sindikata, poslodavaca i Vlade — ali da je upravo Vlada ta koja izostaje.

“Vlada ništa ne radi. Nijedna ozbiljna reforma nije provedena.”

Komentarišući ideju da plate budu propisane prema stepenu obrazovanja, Šunje se jasno protivi.

“Ja sam generalno protivnik takve vrste platnih razreda. Poslodavac je taj koji odlučuje koliko mu neki radnik sa visokom školom doprinosi. Ako ima pravog radnika, on će ga znati zadržati.”

Ističe i problem kvaliteta diplomanata na tržištu.

“Šta znači visoka stručna sprema? Imamo kupovne diplome i veliki broj ljudi koji su potpuno nekompetentni.”

Mikrobiznisi

Šunje posebno naglašava ranjivost malih obrta.

“Najveći broj biznisa su mikrobiznisi — 90%. To su saloni, male radnje, porodični obrti. Ako se ne stvori prostor za rasterećenje, povećanje minimalca može ih doslovno ugasiti.”

Šunje tvrdi da je izostanak reformi ključni uzrok nagomilanih problema.

“Nemamo nijedan reformski zahvat u zadnjih 4–5 godina. Nema sektora društva koji ne vapi za reformama, a nema ni vizije kako ih provesti.”

Zaključuje da je Vlada ključni faktor u Ekonomsko-socijalnom vijeću:

“Vlada je taj mehanizam koji treba izbalansirati interese sindikata i poslodavaca i stvoriti uvjete za rasterećenje. A ona to ne radi.”