U zemlji u kojoj je buka zamjena za argument, a forma zamjena za sadržaj, rijetkost je vidjeti nekoga ko ne pristaje na pritiske, ne trguje principima i ne žrtvuje pravdu zarad vlastite fotelje.

Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH 10. decembra održava vanrednu sjednicu na kojoj će se ponovo naći ključne odluke, izmjene pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, raspodjela prihoda od putarine, privremeni koeficijenti raspodjele i višegodišnja poravnanja među entitetima, piše novinska agencija Patria.

Godinama se ove odluke donose u atmosferi pogodbe i odgađanja, pri čemu Federacija BiH konstantno ulazi u gubitke dok Rs i dio UO UIO uporno izbjegavaju obračun stvarnog stanja.

U svemu tome, jedan ekspert se izdvojio Zijad Krnjić, član UO UIO ispred Federacije BiH. Ne zato što je govorio najviše, nego zato što je govorio ono što je jedino važno, da se zakon mora poštovati i da se sredstva iz Jedinstvenog računa moraju raspodjeljivati na osnovu stvarnih, a ne politički namještenih koeficijenata.

Sigurno je Srđan Amidžić, ministar finansija na rubu nervonog sloma očekivao neku reakciju Krnjića u kojoj bi, kao npr. u slučaju Trojkinih lidera mogli beskonačno odgovarati i javno se svađati. Ne, dobio je tihu vodu koja je izronila brijeg! Nije prijetio bagerima, samo je poduzeo ono što je u ovom trenutku jedino moguće.

Krnjić je već dva puta odbio podržati Pravilnik kojim se pokušava prekriti činjenica da poravnanja među entitetima nisu izvršena i da se koeficijenti mjesecima izbjegavaju usvojiti. Zbog tog nepostupanja Federacija BiH je u minusu oko 120 miliona KM, iznos koji bi bio gotovo nezamisliv kao propust u ijednoj uređenoj državi. Posljednji koeficijenti su usvojeni još u drugoj polovini 2023. godine, a od tada se sve svodi na privremena rješenja, političke ucjene i odgađanje očiglednog.

Da apsurd bude veći, Federacija je bila primorana tužiti Rs i UO UIO zbog nepoštivanja zakona. Tužbom se traži skoro 73 miliona KM, uz konačno utvrđivanje štete sudskim vještačenjem. Ovaj podatak najbolje pokazuje dubinu institucionalnog nereda i nebrige.

U takvoj atmosferi, kada je lakše pognuti glavu i dizati ruke kako drugi diktiraju, Krnjić je izabrao ono što je u bh. politici postalo rijetkost – pravo i pravdu. Ne svoj interes, ne dnevnu pogodbu, ne stranački nalog.

U zemlji u kojoj eksperti često samo formalno nose svoje titule, on je pokazao šta znači imati integritet staviti interese države ispred vlastite pozicije, makar to značilo biti jedini koji glasno kaže “ne”.

Istina je, rezultati njegovog stava tek trebaju biti vidljivi. Tek treba vidjeti da li će se pravda pretočiti u konkretan finansijski i politički ishod. Ali hrabrost je već tu. A hrabrost da se ne šuti i ne klima glavom, u ovom sistemu -postala je najdragocjenija valuta.

U UO UIO sjede Srđan Amidžić, Toni Kraljević, Zora Vidović, Jelena Popović i Zijad Krnjić. Ali je samo jedan među njima odlučio da svoj glas ne tretira kao formalnost, već kao obavezu.

I zato je važno reći jasno Zijad Krnjić je uradio ono što se u bh. institucijama najrjeđe radi stavio je državu ispred funkcije.

Od njega bi mnogi lideri mogli štošta naučiti, za početak da se izvinu građanima BiH, jer su tako obećali, ukoliko njihov kompromis ne urdoi plodom.