Čović je uspio uraditi nešto što izgleda kao sitnica, ali u praksi predstavlja ozbiljan politički signal. Dodik je, prema pravosnažnim odlukama pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, osoba kojoj je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske. Na njegovom mjestu danas je vršiteljica dužnosti Ana Trišić Babić, koja je, važno je napomenuti, također bila prisutna. Ali njoj se Čović nije obratio. Nju, očigledno, nije vidio kao predsjednicu. Ili je nije želio vidjeti.

Kad Čović Dodiku kaže "predsjedniče", on time ne samo da ignoriše odluke državnih institucija, nego to čini na način koji mu omogućava da se izvuče uz osmijeh: Dodik je, formalno, predsjednik SNSD-a, pa se Čović, ako zatreba, može pravdati da se obraćao stranačkom lideru. Ali poruka koja je poslana nema nimalo stranački karakter. Njegova rečenica "kroz tebe želim pozdraviti sve prijatelje iz Republike Srpske na svakoj razini vlasti" oduzima smisao svakoj mogućoj relativizaciji.

On je pozdravljao RS, i to preko Dodika, ne preko izborne volje, ne preko institucionalnih predstavnika, nego preko političkog partnera.

To je bila jasna politička poruka: Za Čovića, predsjednik Republike Srpske i dalje je Milorad Dodik. Odluke suda? Tehnički detalj. Vršioci dužnosti? Protokol. Realna moć? Tu se Čović ne voli zavaravati.

Ovaj njegov nastup neodoljivo podsjeća na onaj iz 2022. u Narodnoj skupštini RS-a, kada je usred Dodikove političke krize poručio zastupnicima: "Čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija iznijeli ovdje da vam svi mogu zavidjeti" I tada je bila emocija, i suza u oku, i politički zagrljaj upućen Dodikovom projektu. Danas, kako stvari stoje, nije ništa drugačije.

Nije nevažno ni to što je cijeli dan bio u znaku demonstrativnog partnerstva između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i vrha vlasti u RS-u, uključujući i Dodika koji, barem formalnopravno, ne obnaša nikakvu političku funkciju u ovom entitetu. Plenković je s predstavnicima RS-a dijelio protokol, obišao crkvene objekte i postavljao kamen temeljac. I tu ništa nije sporno.

Ono što, međutim jest sporno, je činjenica da je hrvatski premijer u BiH ušao preko graničnog prelaza u Gradišci koji još zvanično nije u funkciji, a kasnije se pohvalio da je to učinio "namjerno". Taj prelaz je trebao danas biti otvoren, no to se nije desilo jer Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine nije usvojio izmjene Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji UIO.

Glas za obaranje pravilnika ponovo je dao Zijad Krnjić, član UO UIO iz reda eksperata kojeg je imenovala Vlada Federacije BiH, a sve zbog toga jer je RS Federaciji BiH dužan ogroman novac od PDV-a, nekih 120 miliona KM. O tome danas nije bilo riječi u Čovićevom obraćanju.

U tom ambijentu, Čović, koji nikada ne nastupa slučajno, bira obraćanje koje poručuje: Dodik je moj partner, moj sagovornik i moj predsjednik RS-a.

Zato je današnji događaj u Banjoj Luci mnogo više od kurtoaznog pozdrava. To je demonstracija političkog savezništva, ignorisanje institucija BiH, još jedna javna potvrda da se pojedini lideri ponašaju kao da su iznad pravnog poretka, i jasna najava da su pred Bosnom i Hercegovinom novi mjeseci političkog usklađivanja s realnošću u kojoj zakoni vrijede sve dok se ne ispriječe interesima najmoćnijih.

A politički interes današnjeg trilaterala Čović-Plenković-Dodik bio je kristalno jasan. I sve je rečeno u jednoj riječi: "predsjedniče".