Američka ambasadorica u Hrvatskoj Nicole McGraw je imala uvodno obraćanje na ovom panelu. Između ostalog, ponovila je stav Sjedinjenih Američkih Država ranije izrečen na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.

"Amerika više neće graditi nacije ili snažno intervenirati. Sada je vrijeme da djeluju domaće vlasti. Želimo da se te vlasti odmaknu od krize i rade na prosperitetu svih ljudi, kroz kompromis i saradnju. Narodi ovise o volji svojih lidera. Spremni smo raditi s onima koji su spremni na 'praktičnu realnost'", naglasila je McGraw.

Nicole McGraw, američka ambasadorica u Hrvatskoj

Za nju su pomaci po pitanju projekta za izgradnju plinovoda Južna interkonekcija pokazatelj da je moguće da vlast u Bosni i Hercegovini pravi pomake. Također je ponovila da je ovaj projekat prioritet za SAD i da pažljivo prate njegovu realizaciju. U završnici obraćanja je istakla da je Amerika povukla sankcije zvaničnicima Republike Srpske zbog toga što je skupština ovog entiteta povukla antidejtonske odluke.

Obraćanje Mate Granića

Poslije obraćanja ambasadorice McGraw uslijedilo je obraćanje učesnika panela koji je moderirao Ivan Šimonović, glavni pravni savjetnik Hrvatske u dejtonskim pregovorima.

Ivan Šimonović, glavni pravni savjetnik Hrvatske u dejtonskim pregovorima

Na panelu je prvo govorio Mate Granić, hrvatski ministar vanjskih poslova 1990-ih. Prvenstveno je govorio o odnosu Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini tokom rata.

"Vašingtonskim sporazumom je u 24 sata okončan rat između Bošnjaka i Hrvata. Dva pitanja su bila ključna, a to su kantonalizacija Federacije Bosne i Hercegovine, a drugo pitanje je bilo pitanje jednakopravnosti svih naroda. Bili su teški pregovori s (bivšim premijerom Bosne i Hercegovine) Harisom Silajdžićem. Pregovore smo okončali uz pomoć SAD-a. Primjena sporazuma je bila veoma dobra, uz pomoć SAD-a, Turske i Njemačke", podsjetio je.

Granić se osvrnuo na 1994., kada je Bihać bio gotovo pod potpunom blokadom.

"Ministar (vanjskih poslova Bosne i Hercegovine) Muhamed Šaćirbegović mi je pisao i zvao mnogo puta. (Hrvatski ministar odbrane Gojko) Šušak mi je jedne večeri rekao: 'Ok, model jedino može biti koridor na granici između dvije države. S (američkim) ambasadorom u Hrvatskoj Peterom Galbraightom smo razgovarali i rekao je da je to u redu. Tuđman mi je kazao da moramo biti oprezni i spremi na oslobađanje cijelog hrvatskog teritorija", ispričao je.

Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske

Kontakt grupa, koju je činilo nekoliko značajnih država uključenih u okončanje rata, kasnije je imala sastanak na kojem je rečeno, kako tvrdi Granić, da će Bosna i Hercegovina biti država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što su podržale i SAD i Rusija.

"Nakon toga nije bilo mnogo razgovora. Nakon tragedije u Srebrenici, turski predsjednik Suleyman Demirel je želio odmah vidjeti predsjednika Tuđmana. Imali smo sastanak 17. jula. Bili smo spremni pomoći Bošnjacima. Poslije toga sam pripremio Splitsku deklaraciju (kojom je definirana vojna saradnja Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane u Bosni i Hercegovini). Razgovarao sam s (predsjednikom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alijom) Izetbegovićem i rekao sam da od Tuđmana zatraži vojnu intervenciju, a 24 sata poslije je počela zajednička vojna akcija", ukazao je.

Prema njegovim riječima, bili su 20 kilometara od Banje Luke, kada im je tadašnji američki državni sekretar Warren Christopher kazao da se moraju zaustaviti. Granić ga je pitao zašto to da učine, na šta mu je Christopher odgovorio da će veliki broj Srba morati izbjeći iz Bosne i Hercegovine u Srbiju.

"Kazao sam Christopheru da ne mogu odlučiti, ali da ću razgovarati s Tuđmanom koji je to prihvatio jer su SAD glavni strateški partner", dodaje.

Obraćanje Muhameda Šaćirbegovića

Za bivšeg ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhameda Šaćirbegović je Vašingtonski sporazum bio ključan za uspostavljanje mira te je bio prilika za kantonizaciju cijele zemlje.

Smatra da Bosna i Hercegovina nije bila ta koja je odbila Vance-Owenov plan koji je podrazumijevao kantonizaciju na etničkoj osnovi.

"Taj plan je odbila Banja Luka, odnosno Pale, odnosno Beograd. Jedna od poteškoća je bila u aprilu 1993. kada je lord (David) Owen (britanski diplomat) došao u Zagreb da se izvrši pritisak na Beograd da prihvati plan. Tuđman je kazao kako misli da je plan mrtav. Ne mislim da je taj plan bio superioran u odnosu na Dejton. Izetbegović je isto to mislio. Kantonizacija je propuštena prilika i zbog toga imamo probleme koje imamo", ocijenio je Šaćirbegović.

Muhamed Šaćirbegović, bivši ministar vanjskih poslova BiH

Kako je konstatirao, nije tajna da ruski predsjednik Vladimir Putin vidi Dejtonski mirovni sporazum kao model da Ukrajinu zadrži zamrznutom. Upozorio je da bi postojanje tri entiteta značilo mnoge rizike, a jedan od njih jeste da mnogi Hrvati zapravo budu zapostavljeni.

Obraćanje Miomira Žužula

Predstavnik Hrvatske u Kontakt grupi Miomir Žužul je najviše govorio o ulozi SAD-a u okončanju rata.

"Sve dok se SAD ne uključe, nema rješenja. Tako je bilo u 20. stoljeću i izgleda da je tako u 21. stoljeću. Zašto SAD uvijek kasne? Kasnile su u Prvom, u Drugom svjetskom ratu, kasnile su tokom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tuđman je to prepoznao odmah, prije ostalih, da bez uključivanja Amerike neće biti rješenja", istakao je.

Miomir Žužul, predstavnik Hrvatske u Kontakt grupi

Napomenuo je da je svijet tokom disolucije Jugoslavije bio zaokupiran drugim stvarima, prije svega šta će biti sa Sovjetskim Savezom.

"Administracija bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha starijeg se bavila drugim stvarima. Ta administracija je imala jak vanjskopolitički tim koji se nije bavio time šta se događa u Jugoslaviji", dodaje.

Naglasio je da je CIA 1988. procijenila da bi raspad Jugoslavije mogao biti krvav, a da je tadašnji sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov bio za opstanak Jugoslavije jer se brinuo šta će biti s njegovom zemljom. Taman kada se Bushova administracija počela uključivati u rješavanje ratova u Jugoslaviji, toj administraciji je istekao mandat.

Obraćanje savjetnika bivšeg turskog predsjednika

Mehmet Ali Bayar, savjetnik bivšeg turskog predsjednika Demirela, uvjerava da se Demirel prvi suprotstavio, kako je izjavio, hororu u Bosni i Hercegovini, kada su evropski lideri zašutjeli.

Osvrnuo se na sastanak Demirela i predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića 1992. u Turskoj, kada je Demirel, kako je ukazao, pozvao Miloševića da se urazumi.

"Ipak, shvatio je da se Milošević neće urazumiti i da se mora nešto poduzeti. Demirelov doprinos je bio ključan", dodaje.

Mehmet Ali Bayar, savjetnik bivšeg turskog predsjednika Suleymana Demirela

Citirao je ono što je bivši turski predsjednik kazao bivšem američkom predsjedniku Billu Clintonu tri dana poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Ako svijet želi mir na Balkanu, postoji samo jedan mogući način, a to je da balkanske države, posebno Hrvatska i Bosna i Hercegovina, jednom zauvijek budu dio Evropske unije. Ovo je tri dana poslije Dejtona. Ovo je bilo vizionarski", naglasio je.

Mehmet Ali Bayar je svoje obraćanje zaključio time da je Hrvatska sačuvala ponos Evrope onda kada je "Evropa pala na ispitu".

Obraćanje njemačkog vojnog analitičara

Njemački vojni analitičar i bivši šef kancelarije Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini Alexander Rhoter je govorio o onome što se događalo uoči genocida u Srebrenici.

"Niko nije anticipirao da će se dogoditi genocid. Ipak, bilo je dobro znano da su Srbi to planirali, obavještajni podaci, kao i UN-ovi izvještaji su govorili da bi se to moglo dogoditi. U izvještajima se spominje masovni transport opreme na granici između dvije države, ne toliko ljudstva. (UNPROFOR-ov general Rupert) Smith je sreo (osuđenog ratnog zločinca) Ratka Mladića u Vlasenici. Tada mu je Mladić rekao da žele osvojiti Srebrenicu", ispričao je.

Podsjetio je da se Vojska RS-a 7. jula 1995. počela koncentrisati oko Srebrenice, a da je NATO bio na "stand byu" (pripravan).

"NATO je imao spremnih 60 aviona koji su čekali zeleno svjetlo iz UN-a. Nizozemski bataljon u Srebrenici je pet puta prije 11. jula tražio zračnu intervenciju i svaki put su odbijeni. Nizozemski komandant je napravio plan odbrane dva dana prije pada Srebrenice. Dobili su naredbu da uzvrate ako Srbi napadnu i da zatraže zračnu podršku", dodaje Rhoter.

Alexander Rhoter, njemački vojni analitičar

UN-ova komanda u Sarajevu, nastavio je, poslala je fax Mladiću i generalu VRS-a, osuđenom ratnom zločincu, Zdravko Tolimiru da ako napadnu UN da će biti bombardovani. Na to su upozoreni i u telefonskom pozivu.

"Bilo je kristalno jasno da Srbi 10. jula napreduju. Tada su Nizozemci tražili podršku i ništa se nije dogodilo. Srbi su u konačnici ušli u Srebrenicu bez borbi i Nizozemci su ostali bez podrške. NATO komandant je pozvao UN-ovog generala Bernarda Janviera u Zagrebu i pitao ga zašto ne odobri zahtjev nizozemskog bataljona i nije bilo odgovora. To je bio kraj Srebrenica, a to je bilo lako spriječiti", konstatirao je

Smatra da je vojna operacija na Kupresu bila osnova za sve ostale operacije oslobađanja teritorija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj jer se tada promijenila ravnoteža moći.

Rhoter se u nastavku osvrnuo na to zašto takva akcija nije izvedena i u Banjoj Luci.

"Kada je NATO-ov general Wesley Clark posjetio (hrvatskog ministra odbrane Gojka) Šuška, Šušak je kazao koliko su blizu Banje Luke. Šušak je rekao da će za 20 sati preuzeti Banju Luku", ispričao je.

Smatra da bi oslobađanje Banje Luke sve promijenilo jer je Banja Luka drugi najveći grad u Bosni i Hercegovini, tj. to bio praktično kraj RS-a koji bi imao 20-30 posto teritorija. Dao je nekoliko pretpostavki zašto je zaustavljeno napredovanje prema Banjoj Luci.

"Pretpostavljam da je to učinjeno jer su Amerikanci željeli da Bosna i Hercegovina ostane multietnička zemlja, da Srbi ostanu u Bosni i Hercegovini i da budu jedan od tri konstitutivna naroda. Milošević je govorio da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) u očajnom stanju. Kazao je: 'Šta će biti ako nas bosanska armija napadne? Dogodit će nam se ono što se dogodilo Iraku u Zaljevskom ratu", ukazao je Rhoter.

Obraćanje hrvatskog penzionisanog generala

Penzionisani general Hrvatske vojske Krešimir Ćosić je naveo da je situacija s Bihaćom bila takva da su osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić i Mladić tvrdili da pobjeđuju u ratu.

Krešimir Ćosić, penzionisani hrvatski general

Govoreći o razlozima izostanka vojne operacije u Banjoj Luci, istakao je više niko nije bio spreman na veliki broj izbjeglica. Pa je tako podsjetio da je američki glavni pregovarač u Dejtonu Richard Holbrook u svojoj knjizi "Završiti rat" napisao da bi bilo 200 hiljada izbjeglica.