Pravnik i politički analitičar Enver Išerić ocijenio je da "rat protiv Bosne i Hercegovine" ulazi u novu, intenzivniju fazu, iako se više ne vodi oružjem. Povod za takvu procjenu vidi u nedavno održanoj kontroverznoj konferenciji u Zagrebu, posvećenoj Dejtonskom mirovnom sporazumu. Išerić tvrdi da stvarni cilj tog skupa "nije bio afirmacija mira", već pokušaj da se Dejton prikaže "kao historijska greška, a Bosna i Hercegovina kao nemoguća i neodrživa država".

Prema Išerićevim tvrdnjama, konferencija nije imala za cilj ni osudu genocida, već je bila dio šireg i dugotrajnog političkog narativa kojim se Bosna i Hercegovina sistematski diskreditira. Posebno upozorava na lobističke aktivnosti usmjerene prema Sjedinjenim Američkim Državama.

U tom kontekstu spominje se i Maks Primorac, za kojeg se tvrdi da u lobiranjima iznosi "netačne i manipulativne tvrdnje" o stanju u zemlji, s ciljem da se Bosna i Hercegovina prikaže kao nefunkcionalna i neodrživa. Išerić naglašava da se takva slika ne stvara slučajno. "HDZ BiH i SNSD godinama, a posebno u posljednjem periodu, sistematski blokiraju rad državnih institucija, stvarajući privid haosa i disfunkcionalnosti", kaže Išerić.

Islamska prijetnja kao argument za podjelu

U tom političkom kontekstu spominje se i europarlamentarka Željana Zovko, za koju Išerić navodi da je od nekadašnje visoke dužnosnice Bosne i Hercegovine postala "jedan od najagresivnijih kritičara države na međunarodnoj sceni".

"U saradnji s Maksom Primorcem, Zovko u evropskim institucijama širi narativ o navodnoj ugroženosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, istovremeno plašeći Evropu 'islamskom prijetnjom'", tvrdi Išerić.

Išerić ukazuje na, kako kaže, očigledan apsurd takvih tvrdnji: "Oko dva miliona Bošnjaka-muslimana u Bosni i Hercegovini predstavljaju se kao prijetnja Evropi od 450 miliona stanovnika, dok se istovremeno u Evropskoj uniji ne problematizira činjenica da u njoj već živi oko 40 miliona muslimana".

Prema Išerićevom stavu, problem nije u islamu, već u tome što su Bošnjaci, zajedno s patriotima Hrvatima i Srbima, tokom agresije "odbranili Bosnu i Hercegovinu i time spriječili njenu podjelu", dogovaranu, kako tvrdi, između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

Sumnjiva koincidencija i ustaški dokument

Išerić posvećuje pažnju i nedavnom pojavljivanju dokumenta iz 1941. godine, navodno potpisanog od ustaškog stožernika s prezimenom Zovko. On ističe da bi državne institucije trebale hitno "potvrditi ili demantirati autentičnost tog dokumenta", jer bi, u zavisnosti od istinitosti, posljedice mogle biti ozbiljne.

Na kraju, Išerić ukazuje i na još jednu, kako je naziva, "znakovitu koincidenciju" – djelovanje Davorina Primorca, direktora Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (BHANSA), koji je, prema navodima, odbio Parlamentarnoj komisiji dostaviti podatke o poslovanju.

"Iako formalna veza između njega i Maksa Primorca nije potvrđena, teško je sve svesti na puku slučajnost u kontekstu brojnih podudarnosti i paralelnih aktivnosti usmjerenih protiv državnih institucija", zaključuje Išerić.