Posljednji veliki ratovi koji se vode u Ukrajini i Gazi doveli su do masovne militarizacije i opremanja modernim oružjem gotovo sve države svijeta koje imaju uspostavljenu profesionalnu vojsku. Hrvatska vojska (HV) je posljednjih mjeseci postala vlasnicom eskadrile od 12 Rafalea, a u očekivanju je čak 44 vrhunska tenka Leopard 2A8, kao i 18 samohodnih haubica Caesar. Naoružavanju vrlo ozbiljno pristupa i susjedna Srbija, kao i Bosna i Hercegovina, pišeDnevno.hr.

Foto: MORH

Doktrina i strateški okviri: NATO vs. Neutralnost

Zbog još uvijek friškog sjećanja na Domovinski rat i Srbiju, ove dvije zemlje tradicionalno odmjeravaju snage. Trenutna usporedba spremnosti hrvatske i srpske vojske može se napraviti samo okvirno, na temelju javno dostupnih procjena.

Što se tiče doktrine i strateškog okvira, Hrvatska vojska (OSRH) orijentisana je na kolektivnu odbranu i interoperabilnost u NATO-u. Fokusirana je na brzu reakciju, profesionalne snage i međunarodne misije. HV spada u brojčano manje vojske, no prilagođena je zapadnim sistemima komandovanja i logistike.

Vojska Srbije (VS) nije članica NATO-a pa se tako karakteriše kao vojno neutralna. Doktrina Vojske Srbije više je usmjerena na teritorijalnu odbranu i odvraćanje, a naglasak joj je na samostalnom djelovanju. Zbog samostalne odbrane teritorija VS, Hrvatska koja sudjeluje u zajedničkim operacijama ima prednost.

Foto: Vojska Srbije

Kvalitet protiv kvantiteta: tehnika i komandovanje

Kada je u pitanju broj ljudi i struktura, Srbija ima veći broj aktivnih vojnika, dok Hrvatska ima veću profesionalizaciju uz jaču rezervu i NATO obuku. Zaključno, Srbija ima kvantitativnu prednost, dok Hrvatska ima kvalitativnu i interoperabilnu strukturu.

• Oprema: Hrvatska vojska ima modernu, zapadnu opremu (npr. Rafalei, NATO sisteme i veze), manji broj sistema, ali tehnološki savremenijih, te naglasak na zrakoplovstvo i preciznost. Srbija pak posjeduje veću količinu tehnike (tenkovi, artiljerija), no riječ je o kombinaciji ruske, kineske i domaće opreme.

• Komandovanje i Logistika: Hrvatska ima dugogodišnje iskustvo u NATO misijama gdje su komandni lanci uigrani po zapadnim standardima. U krizama se oslanja na savezništvo. Srbija ima manje međunarodnih misija i više se oslanja na vlastite logističke kapacitete. Njihov sistem komandovanja je centralizovaniji.

Zaključno, Hrvatska vojska je spremnija za moderne, savezničke i precizne operacije, dok je srpska vojska spremnija za dugotrajniju, masovniju odbranu vlastitog teritorija.