U Sarajevskom ratnom teataru SARTR sinoć je upriličen javni intervju sa književnikom Semezdinom Mehmedinovićem i promocija njegove knjige "Mali roman o tišini".

Razgovor s autorom vodio je urednik knjige Selvedin Avdić.

Mehmedinović je neko vrijeme bio van Sarajeva zbog zdravstvenih razloga, pa je u samom uvodu rekao da je shvatio kako je jako vezan za ovaj grad. "Sarajevo ima nešto od velikog grada, vrlo često se potcjenjuje ovaj grad", kazao je, pa dodao da treba još jednom čitati ranog Avdu Sidrana.

Samo s jednom rečenicom iz "Malog romana o tišini" se ova njegova vezanost za naše prostore, može dočarati povratak iz Amerike nakon 20 i više godina kojom je opisao ovako: "Možda je ovo trenutak stvarnog povratka kući, ovaj u kojem sam čuo riječ prstohvat".

Govoreći o dizajnu naslovnice koju je radio poznati grafički dizajner Bojan Hadžihalilović, Mehmedinović kaže da je to maksimum koji je "Mali roman o tišini" mogao dobiti.

"To je knjiga o tišini u kojoj je važan lik John Cage i njegova 'Tišina' na koju se jako referiam. Izvedenica iz njegove knjige je dospjela na naslovnicu na jedan prekrasan način. Meni je ovo puno više od obične naslovnice", dodao je Mehmedinović.

Mehmedinović prvi put ima urednika za svoju knjigu. Selvedin Avdić kaže da je urednik razgovarajući s autorom uči stalno, jer je to bio jedan neprestani dijalog.

Kultura u BiH je, nažalost, na marginama, pa sam pisac konstatuje da mi "živimo u jednom razorenom društvu u kome se na kulturu ne izdvaja ništa. Kada bi izmjerili uticaj kulture u ovom društvu došli bi do fascinantnih podataka o tome šta se dešava na nivou urednik – autor, koliko autori sami ulažu u to što rade. Nikada se bosanska književnost nije prevodila koliko se prevodi sada, a nikad manje države nismo imali."

"Knjiga u kojoj jako insistiram na jeziku"

Sam Selvedin Avdić o pripremi za ovaj javni intervju, kaže da nije bilo lako raditi, jer je Semezdin Mehmedinović čovjek s kojim se satima i noćima može razgovarati, a da se nikad tema ne ponovi.

U toku ovog javnog intervjua, Mehmedinović publici u SARTR-u otkriva da je proveo mjesec dana u bolnici. "Izašao sam iz bolnice i vratio se u svoj radni prostor i krenuo da pišem s idejom projekta od pet knjiga, od kojih je prva ova (Mali roman o tišini)".

"Ovo je knjiga u kojoj jako insistiram na jeziku. Običavao sam reći da je moj jezik zamrznut u 90-im. To mi je vrlo bitno, jer je to formiran jezik u kojem se jako dobro snalazim", kazao je između ostaloga bh. književnik Semezdin Mehmedinović.

Na ovoj sarajevskoj promociji bilo je govora i o životu u Sarajevu prije rata, kultnom "Zvonu", pokojnom Marku Vešoviću, egzilu, televizijskom gostovanju Senada Pećanina, Miljenka Jergovića i Semezdina Mehmedinovića krajem 1992. o kojem je jedan tuzlanski profesor napisao neprimjeren pamflet o njemu (o tome Mehmedinović piše u "Malom romanu o tišini"), i naravno, najviše o književnosti.

"Sarajevo blues"

Semezdin Mehmedinović je svjetsku slavu stekao knjigom proze i poezije "Sarajevo blues", koja je objavljena 1993., u engleskom prijevodu kod kultnog izdavača City Lights, a nekoliko  godina kasnije  izašla je knjiga poezije “Devet Aleksandrija”.

"Ako postoji književnost koja je mene obilježila to je poljska i njemačka poezija, Brecht i ‘Bitnici’ (Beat Generation). Jedna od najdivnijih stvari je što je City Light objavio moje dvije knjige. I te dvije knjige nikad nisu izašle iz printa. U Sarajevu zaobilaze 'Sarajevo blues' jer govori o ratu, a u Americi je imao preko 20 izdanja", istakao je Mehmedinović.

I ono što je dodatno važno reći je informacija da u 2026. godini u januaru iz štampe izlazi nova knjiga Semezdina Mehmedinovića.

Selvedin Avdić o knjizi

"Mali roman o tišini je jedna od onih knjiga koje se čitaocima, kad god ih uzmu u ruke, otvaraju na drugačiji način i govore o onome što im je u tom momentu potrebno. Knjigu sam čitao u dijelovima, dok je nastajala, i dva puta u formi gotovog rukopisa. Dok sam je iznova čitao nailazio sam na neke sasvim nepoznate priče, kao da ih prvi put vidim, kao da se radi o živom sagovorniku koji je nešto zaboravio da mi ispriča. Posljednji put mi se obratila u obliku ljekovite tišine. Zato što mi je tada ona bila potrebna", zapisao je o romanu Selvedin Avdić.

(S. Gojak)