Piše: Pavle Pavlović

Baš sam se razočarao kada sam od prijatelja Sanjina dobio, kažu, originalni snimak jednog događaja sa sarajevskog javnog dočeka Nove godine. Više se ovih dana o tom događaju-snimku priča nego, recimo, o Jeleni Rozgi.

…U prvi mah mediji su objavili da je ovo što se nazire iza nekog prozora događalo u zgradi Skupštine BiH na Marijin Dvoru.

To me je baš prijatno iznenadilo. Jer, pomislio sam da je konačno vrijeme da se svakodnevni gosti tog zdanja konačno zbliže, a ne kao bijesni poslanici, delegati udaljavaju u sve otvorenijoj nacionalističkoj borbi, koja prijeti opasnom razvoju situacije u Jednoj nam jedinoj.

Već sam se u ludoj glavi pitao ko je koga? Da li Hrvat Srpkinju, ili Srbin Hrvaticu, ili Bošnjak Srpkinju, ili Srbin Bošnjakinju, ili Hrvat Bošnjakinju, ili Bošnjak Hrvaticu, ili grupno Srbin, Hrvat i Bošnjak Ostale, ili Ostali Bošnjakinju, Hrvaticu, Srpkinju.

Kontam to je najveće bogatstvo BiH - raznolikost nacionalnosti, religija, sudara Zapada i Istoka. Ima tu koliko hoćeš mogućnosti za nabrajanje bez prestanka, po čemu je BiH jedinstveni izuzetak u Regionu i Balkanu, a da to Evropska unija još objektivno ne vrednuje.

...I onda, paf! Džaba sam kontao, umarao ovaj starački mozak. Na originalnom snimku lijepo se vidi da se radnja ko je koga odvijala na jednom od velikih pendžera hotela koji je u sklopu Sarajevo Siti Centra. Stepen razočarenja ublažilo je saznanje da pored strogih alkoholnih zabrana u ovom mamutskom zdanju nisu zabranili i ovakve igrice. U kojima su uživali kako oni iza, a tako i hiljade ispred prozora i ekrana na kompjuterima i telefonima.

Ipak, najteže mi je da prihvatim da još nema ovakvih zbližavanja među delegatima u Skupštini BiH, niti će u skoro vrijeme biti.

A, imaju koliko hoćeš prozora sa kojih bi mogli zabavljati svoje naivne glasače...