Nafta je za Venecuelu dugo bila temelj gospodarstva, ali i izvor brojnih izazova. Zemlja koja leži na najvećim procijenjenim zalihama sirove nafte na svijetu danas se nalazi u paradoksalnoj situaciji: dok se u Washingtonu govori o “novom početku” i potencijalnim milijardama dolara ulaganja američkih energetskih divova, situacija na terenu sugerira da je put do toga poprilično dug. Čak i kada bi se vlast u Caracasu promijenila preko noći, a američke kompanije dobile zeleno svjetlo za povratak, Venezuelu od značajnih promjena dijele godine. Iako su količine nafte u Venezueli izdašne, problem stvara sve ostalo – urušena infrastruktura, kronični nedostatak ulaganja, pravna nesigurnost i duboko podijeljeno društvo, piše Reuters.

Proizvodnja je u toj južnoameričkoj zemlji naglo pala posljednjih desetljeća usred lošeg upravljanja i nedostatka ulaganja stranih tvrtki. Ekonomsko urušavanje je počelo nakon što je Venecuela nacionalizirala naftne operacije u 2000-ima. Vlast je taj potez promovirala kao “povratak suvereniteta nad prirodnim resursima”, no dugoročno je to značilo manje kapitala i zaostajanje u tehnološkom razvoju, što je eksploataciju venecuelanske nafte učinilo znatno izazovnijom nego u drugim zemljama, pa je i proizvodnja bila sve manja. Konkretno, Venecuela je 70-ih proizvodila do 3,5 milijuna barela dnevno (više od 7 posto globalne proizvodnje), tokom 2010-ih proizvodnja je pala ispod 2 milijuna barela dnevno, a prošle godine u prosjeku je iznosila oko 1,1 milijun barela dnevno, odnosno tek oko 1 posto svjetske proizvodnje.

Analitičari upozoravaju da bi dio potencijalnih ulagača mogao odustati od te zemlje upravo zbog niza prepreka. Osim oronule infrastrukture, za dugoročno planiranje ulaganja u Venecuelu ništa im manje važno neće biti ni pitanje o legalnosti američke operacije u kojoj je SAD zarobio predsjednika Nicolasa Madura, što bi moglo utjecati na političku stabilnost zemlje.

- Američke tvrtke se neće vratiti dok ne budu sigurne da će biti plaćene i da će imati barem minimalnu sigurnost ulaganja - rekao je za Reuters Mark Christian, direktor razvoja poslovanja u CHRIS Well Consultingu, i dodao da se bilo kakav povratak ne može očekivati prije ukidanja sankcija protiv Venezuele.

Još jedan izazov vezan je uz zakone - Venecuela bi ih morala reformirati kako bi uopće omogućila veća ulaganja stranih naftnih kompanija. Zemlja je nacionalizirala naftnu industriju još 70-ih godina, a 2000-ih naredila je prisilnu migraciju u zajednička ulaganja pod kontrolom državne naftne tvrtke PDVSA.

- Ako Trump i ostali uspiju ostvariti mirnu tranziciju s malo otpora, onda će za pet do sedam godina doći do značajnog povećanja proizvodnje nafte kako se infrastruktura bude popravljala i ulaganja sređivala - optimistični je scenarij Thomasa O‘Donnella, energetskog i geopolitičkog stratega.

O‘Donnell upozorava da „neuspješna politička tranzicija uz osjećaj američke dominacije može dovesti do godina otpora“. Pri tome spominje naoružane skupine građana i gerilske formacije koje već djeluju u zemlji.

S obzirom na trenutačne okolnosti, Chevron se nameće kao potencijalno najveći dobitnik jer je danas jedina velika američka naftna kompanija koja još posluje u Venecueli. Njezin izvršni direktor Mike Wirth naglasio je važnost „održavanja američke prisutnosti u zemlji kroz više političkih ciklusa“. Chevron trenutačno izvozi oko 150.000 barela dnevno u SAD.

Stručnjaci procjenjuju da bi za povratak mogla biti zainteresirana i tvrtka Conoco, koja je prije gotovo dva desetljeća, nakon nacionalizacije, tražila milijarde dolara odštete, a malo je vjerovatno da će biti plaćena bez povratka u zemlju.

Sama tvrtka o svojim poslovnim potezima ne želi govoriti.

- ConocoPhillips prati događaje u Venecueli i njihove potencijalne implikacije na globalnu opskrbu energijom i stabilnost. Bilo bi prerano nagađati o budućim poslovnim aktivnostima ili ulaganjima - poručio je glasnogovornik kompanije.