Zlatan Ibrahimović, jedan od najvećih fudbalera u historiji, rijetko govori o svom djetinjstvu i porodičnim traumama, ali je u emisiji bivšeg selektora Hrvatske Slavena Bilića “(Ne)uspjeh prvaka” otvoreno ispričao kako je rat na prostoru bivše Jugoslavije obilježio njegovu porodicu, iako je on odrastao u Švedskoj, piše Dnevno.hr.

Otac Šefik mu je iz Bijeljine, majka Jurka iz Zadra, a dok je Zlatan odrastao u predgrađu Malmea, u Rosengordu, na Balkanu je buknuo rat. Kako kaže, tada nije pratio vijesti, ali je itekako osjećao da se nešto strašno dešava.

“U tom Rosengordu bili su Srbi, Hrvati, Bosanci, Albanci – svi. Mi smo svi bili ista stvar, nije bilo bitno odakle si, imali smo respekt. Onda je počeo rat. Nisam čitao novine, nije bilo interneta, nisam gledao vijesti. Samo sam vidio da je otac stalno na telefonu, da me tjera van da bi pričao. Zvao je porodicu u Bijeljini i pokušavao da im pomogne. Stalno je bio na telefonu”, ispričao je Zlatan Ibrahimović.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

“Svi su bili u crnom, a mene su potjerali van”

Posebno potresan trenutak dogodio se kada je došao kod majke, koja je živjela samo nekoliko minuta od njih.

“Onda sam jedan dan došao kući kod mame i vidim da su tamo svi u crnom. Niko mi ništa nije rekao. Pitao sam zašto su u crnom. Rekli su mi da izađem van i da igram fudbal. Nisu mi htjeli lagati, samo su me potjerali van”, prisjetio se.

Ubrzo je saznao istinu.

“Baka je umrla u ratu. Organizovali su sahranu i ispoštovali tradiciju, ali nisu mi dozvolili da idem na sahranu. Sklonili su me sa strane da budem dijete, da radim svoje i da ne osjetim šta se desilo. Otac me isto tjerao van da igram fudbal. Sve su to radili da me zaštite”, rekao je Ibrahimović.

Dodao je da tada praktično nije bio svjestan razmjera tragedije jer su ga roditelji i porodica čuvali od svega.

“Zapravo nisam osjetio rat. Štitili su me i sklanjali.”

Izbjeglice su promijenile sve u Rosengordu

Situacija se, kako kaže, promijenila kada su u Švedsku počele stizati izbjeglice s Balkana.

“Onda su došle izbjeglice sa drugačijim mentalitetom. Došli su s tim ‘ja sam Bosanac, ja sam Srbin’ i slično. Kada su došli u taj geto u Rosengordu, sve se promijenilo. U mojoj glavi je bila Jugoslavija, moji prijatelji su bili i Srbi i Hrvati i Albanci. Oni koji su došli imali su drugačiji način razmišljanja”, objasnio je.

Iskreno je priznao da je među djecom tada bilo i nasilja.

“Mi smo se s njima tukli. Oni nisu to prihvatali, mi jesmo. Ja nikada nisam razmišljao da smo podijeljeni. Uvijek sam mislio da smo svi isti, tako sam odrastao.”

Na kraju je zaključio da se ne osjeća pozvanim da drži lekcije o ratu jer ga nije direktno proživio.

“Cijeli život sam u Švedskoj. Nemam taj naboj, ni pravo da pričam o tome. Znam da govorim naš jezik, otac mi je iz Bosne, majka iz Zadra, ali mene su štitili. Nisam bio tamo”, rekao je Zlatan, ostavivši Slavena Bilića vidno potresenog i bez riječi.