Obilježavanje 9. januara u entitetu Republika Srpska predstavlja kontinuirano i svjesno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine, potvrđeno kroz više odluka Ustavnog suda BiH. Pravno gledano, tu više ne postoji nijedna otvorena dilema. Postoji samo pitanje odgovornosti – i pitanje zašto je ta odgovornost godinama suspendovana, prenosi Ljudski.ba.

Ključni problem više nije samo u političkim akterima koji krše Ustav, već u instituciji koja je zakonom obavezana da reaguje, a to ne čini: Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud je rekao svoje – Tužilaštvo nije!
Odluke Ustavnog suda BiH kojima se 9. januar proglašava neustavnim imaju obavezujući karakter prema članu VI Ustava BiH. Njihovo neprovođenje nije politički stav, već teško kršenje ustavnog poretka.
Krivični zakon BiH u članu 239. (neizvršavanje odluka Ustavnog suda) i članu 156. (napad na ustavni poredak) jasno predviđa krivičnu odgovornost za ovakvo postupanje.
Uprkos tome, protiv najviših zvaničnika Republike Srpske – uključujući Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića – nisu podignute pravosnažne optužnice koje bi odgovarale težini i kontinuitetu kršenja Ustava.
To nije pravna slučajnost. To je institucionalni obrazac kojim se štite najodgovorniji nosioci političke vlasti!

Ko je Milanko Kajganić i kako je došao na čelo Tužilaštva BiH?

Na čelu Tužilaštva BiH danas se nalazi Milanko Kajganić, imenovan za glavnog tužioca odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV).
Njegovo imenovanje nije bilo rezultat javno artikulirane vizije borbe za ustavni poredak, niti jasnog profesionalnog programa usmjerenog ka procesuiranju najtežih oblika političkog kriminala. Naprotiv, Kajganić je imenovan u kontekstu duboko kompromitiranog VSTV-a, institucije čiji je legitimitet ozbiljno narušen aferama, političkim uticajima i nedostatkom transparentnosti.

Pravno gledano, VSTV je imao formalno ovlaštenje da imenuje glavnog tužioca. Ali formalna zakonitost ne znači i institucionalnu legitimnost.
Rezultat tog procesa je Tužilaštvo koje ne djeluje kao čuvar ustavnog poretka, već kao birokratski aparat sklon izbjegavanju politički „teških“ predmeta u cilju zaštite najodgovornijih u vlasti entiteta RS-a.

Zašto Tužilaštvo BiH nema svog „Eliota Nessa“?

Bosni i Hercegovini ne treba mitološka figura, već glavni tužilac sa jasnim profesionalnim i moralnim autoritetom, sposoban da se suprotstavi političkim centrima moći. Metaforički rečeno, potreban je „Eliot Ness“ – simbol beskompromisne primjene zakona, a ne balansiranja između prava i politike.
Takva figura ne postoji u vrhu Tužilaštva BiH iz jednog ključnog razloga:
Da se zaštite najodgovorniji protagonisti kršenja ustava.

Tužilaštvo BiH je godinama kadrovski i politički prilagođavano logici „ne talasaj“. U tom okviru, napad na ustavni poredak se ne tretira kao krivično djelo najvišeg reda, već kao „osjetljivo političko pitanje“ floskula kojim se čuva status qvo stanje! To je pravno neprihvatljivo i suprotno interesu institucionalnog jačanja bh. države

Nečinjenje kao oblik odgovornosti

U krivičnopravnoj teoriji, nečinjenje može predstavljati oblik izvršenja krivičnog djela kada postoji jasna zakonska obaveza djelovanja. Tužilaštvo BiH takvu obavezu nesumnjivo ima.

Kakve posljedice mogu pristeću iz ovakvog ponašanja Tužilaštva je precizno formulirao profesor Adil Kulenović:
„Kada se kršenje Ustava ne sankcioniše efektivno, ono postaje model, zatim pravilo. Faktički, tada država ulazi u fazu institucionalnog raspada.

: Pravna država ne umire naglo – ona se povlači
Bosna i Hercegovina danas ne pati od nedostatka zakona, sudova ili normi. Ona pati od nedostatka institucionalne volje da se zakon primijeni protiv politički moćnih.
Tužilaštvo BiH, predvođeno Milankom Kajganićem, ima zakonske mehanizme. Ima presude Ustavnog suda. Ima krivične norme. Ono nema – hrabrost i nezavisnost.A zašto ne reči da je u službi zaštite moćnih!

Ako se 9. januar može svake godine obilježavati kao simbol prkosa Ustavu, bez pravnih posljedica, onda pitanje više nije ko krši Ustav.

Činjenica je da se Milanko Kajganić i Tužilašvo stavilo u službu njihove zaštite, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.