Islamska Republika neće se povući. Neće tolerirati služenje strancima, poručio je u petak vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei.

To su teške, ali očekivane riječi poslije dugotrajne šutnje, dok Iran potresaju dvotjedni nemiri u kojima je do petka ubijeno najmanje 45 prosvjednika, uključujući osam maloljetnika, prema podacima nevladine organizacije Iran Human Rights, čije je sjedište u egzilu u Norveškoj (IHR). Srijeda je bila najsmrtonosniji dan, s 13 ubijenih prosvjednika. Službeni iranski mediji i vlasti izvijestili su o najmanje 21 smrtnom slučaju od početka prosvjeda, uključujući pripadnike sigurnosnih snaga.

Aktualna pobuna najraširenija je od ustanka 2022. godine, potaknutog smrću Mahse Amini, mlade Kurdinje koja je preminula u pritvoru moralne policije. U gušenju tih prosvjeda ubijeno je više od 550 ljudi, a 20.000 ih je pritvoreno.

Iranski predsjednik Masud Pezeshkian, koji je unatoč funkciji podčinjen Aliju Hamneiju, pozvao je na "najveću suzdržanost", kao i na "dijalog" i "slušanje zahtjeva naroda ", no antivladini protesti nastavljeni su i u petak. Iz Sjedinjenih Država oglasio se zaboravljeni Reza Pahlavi, sin posljednjeg šaha koji je pobjegao nakon dolaska Ruholaha Homeinija. Pahlavi je Irance pozvao na demonstracije, ali u Iranu je jako malo onih koji žele povratak nekadašnje dinastije.

No, Pahlavi tvrdi da prosvjednici, uz pozive na slobodu, skandiraju i njegovo ime - i stoga je spreman voditi "prijelaz iz tiranije u demokratsku budućnost koju je izabrao sam narod". Pahlavi predlaže ujedinjenje iranskih demokratskih snaga oko tri temeljna načela: teritorijalnog integriteta zemlje, zaštite individualnih sloboda i jednakosti svih građana te odvojenosti religije i države.

Ponovno uvođenje sankcija

Režim je nakon izbijanja protesta ugasio međunarodne telekomunikacije i internet komunikaciju u državi, zbog čega rijetke videosnimke dospijevaju u javnost. Ni pokušaji pozivanja fiksnih i mobilnih telefona iz Dubaija u Iran nisu mogli biti uspostavljeni.

Prosvjedi u Iranu počeli su 28. decembra. Uzrok je ekonomska kriza: kolaps nacionalne valute i vrtoglavi rast inflacije. No, slogani, koji su bili isključivo ekonomski, brzo su postali politički: prosvjednici traže svrgavanje ajatolaha Alija Hamneija i preispitivanje cijele politike Islamske Republike.

U septembru 2025. UN je ponovno uveo sankcije protiv Irana, koje je nametnuo 2006. zbog nuklearnog programa, a ukinuo 2015. kao dio iranskog nuklearnog sporazuma. Ponovno uvođenje sankcija uzrokovalo je nagli pad iranske nacionalne valute, dok je dolar ljeti 2025. vrijedio oko milijun rijala, do prosinca je već pao na gotovo milijun i pol (tri godine ranije tečaj je bio oko 430.000 rijala za dolar). Među onima koji su najteže pogođeni slomom rijala bili su trgovci mobilnim telefonima, koji su bili prisiljeni podići cijene, izgubivši većinu svojih kupaca. 28. decembra stupili su u štrajk, a brzo su im se pridružile i druge skupine.

Inflacija u Iranu već pet godina kreće se oko 30-40 posto godišnje, ali u 2025. cijene hrane porasle su za više od 70%, a lijekova za 50%. Ove jeseni sve je dodatno pogoršala najgora suša u pola stoljeća, a onda je u lipnju uslijedio 12-dnevni rat s Izraelom. Za samo nekoliko dana Izrael je uništio iransku protuzračnu obranu, ubivši gotovo cijelo vojno vodstvo, kao i vodeće znanstvenike i inženjere uključene u nuklearni program. Ciljani nisu bili samo nuklearni objekti, već i naftni objekti, a u završnim fazama rata Sjedinjene Države pridružile su se Izraelcima i bacile nekoliko bombi velike snage za uništavanje bunkera na nuklearni objekt Fordow.

Najteže pogođena manja mjesta

Nakon rata, iranske vlasti su uvele neke olakšice pa su prestale kažnjavati žene koje su se pojavljivale u javnosti bez hidžaba, što je bio uzrok prethodnog velikog vala prosvjeda u Iranu 2022. - 2023. S druge strane, represija protiv političkih disidenata se pojačala i u 2025. godini pogubljeno je gotovo dvije tisuće ljudi, dok se prethodnih godina broj pogubljenja mjerio u stotinama.

U takvoj situaciji, štrajk prodavača mobitela u trgovačkom centru Alaeddin u središtu Teherana 28. prosinca brzo je eskalirao u ulične demonstracije. Već sljedećeg dana prosvjedi su se proširili na Veliki bazar, koji je tradicionalno središte ne samo gospodarskog već i političkog života iranske prijestolnice, da bi se ubrzo počeli širiti i na druge veće gradove. Studenti su također stupili u štrajk.

Gotovo odmah pojavili su se ​​politički slogani, uključujući tradicionalne "Marg bar diktator" (Smrt diktatoru!), "Zan, zandegi, azadi" (Žena, život, sloboda!), "Na Kazze, na Lebnan, janam fadaie Iran" (Ne Gaza, ne Libanon - moj život je za Iran!) i "Azadi" (Sloboda!).

Ipak, u svojoj srži ovu pobunu pokrenule su ekonomske nedaće stanovništva. Središta prosvjeda su u manjim mjestima, koja su najteže pogođena produbljivanjem ekonomske i političke krize u Iranu. Kako piše disidentski portal Iran News, "detaljniji pogled na četiri takva područja - grad Abdanan, Malekshahi, Azna i Neyriz - pokazuje da je porast prosvjeda usko povezan s dugogodišnjim ekonomskim problemima i neispunjenim obećanjima o razvoju. U tim regijama, službena retorika o "industrijskom rastu" i "gospodarskoj transformaciji" oštro je u suprotnosti s raširenom deprivacijom, propadajućom infrastrukturom i kroničnom nezaposlenošću. Desetljeća lošeg upravljanja i zanemarivanja ostavila su lokalnom stanovništvu malo mogućnosti za ostvarivanje svojih zahtjeva. U nedostatku učinkovitih institucionalnih odgovora, frustracija se prelila na ulice, gurajući ove nekoć zanemarene okruge u prvi plan prosvjednog pokreta.

"Djelo neprijatelja"

Vlasti su 29. decembra počele koristiti suzavac protiv prosvjednika u Teheranu, a do 31. se u nekim gradovima već ispaljivala bojeva municija. Dva grada - Abdanan i Malekshahi - navodno su došla pod kontrolu prosvjednika. Abdanan se nalazi u provinciji Ilam u zapadnom Iranu, blizu granice s Irakom, a Malekshahi je udaljen oko 100 kilometara, a u oba većina stanovnika su manjinci, Kurdi i Luri. Ondje su sukobi izbili tijekom sprovoda Faresa Aghe Mohamadija, koji je ubijen prethodnog dana. Prema lokalnim izvješćima, kada su prosvjednici preplavili Abdanan, policija im se počela pridruživati.

Iranski vrhovni vođa Ali Hamnei komentirao je prosvjede samo 3. januara, sedmog dana uličnih prosvjeda. Priznao je ekonomske probleme u državi, ali je nestabilnost nacionalne valute nazvao "djelom neprijatelja". "Prosvjed je opravdan, ali prosvjed nije izgred. Razgovaramo s prosvjednicima, a dužnosnici bi trebali s njima razgovarati. Ali razgovor s izgrednicima je beskoristan. Izgrednike treba staviti na njihovo mjesto", napisao je Hamnei.