Jednom kad si bio s druge strane pulta, posvetiš život tome da budeš uzoran gost. I kad bi svi imali takav stav, svijet bi bio ljubaznije i učinkovitije mjesto.

Barista koja je radila sedam godina u dva grada i u tom razdoblju "vidjela sve", podijelila je svoje iskustvo.

"Moji kolege i ja uvijek smo bili krajnje pristojni i srdačni prema svim gostima — ali ispod površine smo kiptili od bijesa i samo čekali da bezobrazni kupci odu kako bismo ih mogli ogovarati.

Postoje četiri stvari kojih se i dalje jasno sjećam iz svojih dugih godina iza aparata za kafu — i iako već neko vrijeme nisam u tom poslu, još su mi svježe u pamćenju.

Nemoj se ponašati kao stalni gost ako to nisi

Baristi su pomalo poput nervozne mačke. Moraš pustiti da oni priđu tebi. Nemoj doći u moj kafić dva puta u dva mjeseca i pitati me za „ono uobičajeno“. Ne znam ko si niti što piješ, i sad je svima neugodno — a najgore je što je na meni da razbijem tu napetost.

Ako jesi stalni gost, vjeruj da ću naučiti tvoje piće i, ako ga stalno naručuješ isto, imat ću ga spremnog čim te vidim kako dolaziš niz ulicu. Privilegije stalnih gostiju dodjeljuje barista — ne možeš ih zahtijevati, prenijela je svoje (bolno) iskustvo za britanski Express.

Pusti me da radim u miru

Zamisli scenu. Sedam je ujutro (ja sam budna od pet, a vjerojatno i ti). Naručiš kafu na blagajni, konobar kaže narudžbu i ona završi kod mene uz još 25 drugih kava jednako iscrpljenih ljudi koji su došli prije tebe. U potpunoj sam koncentraciji — espresso curi, ja parim mlijeko, pokušavam se sjetiti disati dok rješavam nagomilane narudžbe.

Krajičkom oka vidim kako me gledaš preko prostorije, poput tipa u sumnjivom baru. Dođeš bliže šanku i buljiš u mene dok se ja znojim nad vrčem s mlijekom. Stavim kafu na pult i viknem: „Bijela kafa za Ivu", na što ti pitaš?: „Je li to cappuccino za Sandru?“ Mentalno eksplodiram, prenosi N1.

Sudimo vaše narudžbe

Tužno je, ali istinito. Ne sudimo ako želiš produženu kafu u veliku šoljicu sa sojinim mlijekom ili kraću kafu umjesto "normalne". Ali ako naručiš nešto apsurdno, vjeruj mi — osuđivat ćemo.

Govorim o stvarima poput: pola doze bez kofeina, pola s kofeinom, suhi sojin cappuccino. Da, izvest ćemo to, ali neću biti sretna — i apsolutno ću to prepričati kolegama.

Ako si bezobrazan, iskoristit ću minimalnu moć koju imam

Postoji izreka da se više muha lovi medom nego octom. Ne znam za to, ali ja sam imala svoju dok sam radila u ugostiteljstvu: KIB ili „ku*ki ide bezkofeinska“.

To je bilo rezervirano samo za najgore goste, one koji su stalno zločesti. Jedan ružan komentar me nikad nije smetao — svi nekad imaju loš dan. Ali ako si ti neko ko je uporno nepristojan prema meni ili mojim kolegama, postoji realna šansa da dobiješ bezkofeinsku kafu. Ili sam „slučajno“ zaboravila šećer. Ili je espresso curio malo predugo.

Ništa od toga nije opasno, niti posebno primjetno — ali dovoljno mi je da ja znam. I to mi je pomoglo da se barem malo bolje osjećam kad su se prema meni ponašali kao prema prljavštini na cipeli", prisjeća se bivša (i frustrirana) barista.