Uporedo su se odvijali politički i vojni „procesi“ na prostoru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije krajem 80-desetih i početkom 90-desetih godina prošlog vijeka.

Političkovojni vrh Jugoslavije, u Beogradu, je kreirao kompletna političko-vojna zbivanja, u svim republikama od Slovenije do Makedonije, piše Hayat.ba.

Ti procesi se intenziviraju padom Berlinskog zida, i uglavnom je taj proces pada Varšavskog bloka i Pokreta nesvrstanih, krvavim ratom i bratoubilačkim ratom, platila Jugoslavija.

U suprotstavljanju mišljenja i činjenica Dragana Đokanovića i Dragana Miokovića izostale su ključne činjenice transformacije JNA, od ukidanja 7-dme armijske oblasti sa komandom u Sarajevu, promjene vojnih oblasti i smještanje komande iz Sarajeva u Beograd, i kasnije vraćanje vojne oblasti JNA u BiH i njezine komande sa komandantom Kukanjcem i njegovim zamjenikom Ratkom Mladićem, koji nakon smjene Kukanjca postaje komandant JNA u Bosni i Hercegovini.

Zamislite, Ratko Mladić postaje komandant JNA u BiH i istovremeno sa svom vojskom i vojnim naoružanjem postaje komandant vojnih aranžmana dijela bosanskih Srba (Od Srpske republike Bosne i Hercegovine do entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini).

Mioković je dobro apostrofirao Đokanoviću da vojska i policija (nastala od JNA, zamjenom petokrake na kapama) Srpske republike Bosne i Hercegovine, koju je Đokanović po vlastitom kazivanju sa Karadžićem i ostalima stvorio u BiH, nije bila iza svega što su Đokanović i Karadžić radili nikad to oni ne bi ni radili. Čak ne bi bilo ni rata u Bosni i Hercegovini.

Da je transformacija JNA u službu vojske u kojoj su „specijalnim metodama“ ostali uglavnom Srbi s obje strane Drine i Srbi iz Hrvatske, SRJ, Kasnije Srbije i Crne Gore i kasnije Srbije išla paralelno sa političkim procesima i prije demokratskih političkih procesa, uspostavljanjem stranaka, na prostoru SFRJ svjedoci knjigom, i dokumentima, Sulejman Budaković „tetak“.

Sulejman Budaković je bio kapetan prve klase JNA, koju je napustio 15.04.1992.

U knjizi „Mostar i 4. korpus od 1992-1994. sjećanja“, a posebno u intervjuu NTV Igman Sulejman Budaković vojnički vrlo precizno razlaže vojnu transformaciju JNA prije ratova na prostoru SFRJ, kao i pred početak ratova, i agresija na Bosnu i Hercegovinu.

Dokumenti ne daju nikom prostora da istinu tumači drugačije.

Herojska je izjava i poentiranje Sarajlije Dragana Miokovića koji je pred agresiju na RBiH imao razgovor na Baščaršiji u Sarajevu sa „nekim oficirom za vezu“ iz Srijema.

Na davanje vojnog rasporeda Miokoviću i plan evakuacije porodice Miokovića iz Sarajeva kad zapuca Mioković je pitao tog Srijemca: „Da li mislite kad zapuca ili ako zapuca“?

Srijemac mu je odgovorio:“Kad zapuca“.

Srijemac je znao da ce zapucati, što potvrđuje činjenicu da su planovi o agresiji na RBiH postojali prije same agresije.

I ovim je Mioković, herojski stajući u odbranu svog grada i svoje države Bosne i Hercegovine, stao u red patriota koji su odbranili državu Bosnu i Hercegovinu.

JNA oficiri, i političari, dužni su da nakon 30 godina od agresije na Bosnu i Hercegovinu kažu u javnom prostoru sve što znaju, a nisu kazali o pripremama i agresiji na Bosnu i Hercegovinu, naročito o pripremama kao što je Bogić Bogičević učinio odbijajući planove JNA u tadašnjem Predsjedništvu SFRJ.

I ključno pitanje, za svakog punoljetnog građanina Bosne i Hercegovine 1992. godine je gdje je bio i šta je radio od prvog do zadnjeg mjeseca 1992. godine?