U srcu Hanoija, u ranim jutarnjim satima, dok se svjetlost probija kroz krošnje oko jezera Hoan Kiem, motocikli počinju zujati poput neprekidnog roja. Studenti, ulični prodavači, uredski službenici u košuljama i starice na biciklima s korpama ukrštaju se u kolonijalnim ulicama u ritmu koji najbolje opisuje današnji Vijetnam: zemlja je u pokretu. I to sve brže, piše El Mundo, prenosi Bosna.hr.

Ova država od gotovo sto miliona stanovnika tiho, ali odlučno, penje se na ljestvici azijske ekonomije. Nekada jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, razorena ratovima i decenijama američkog embarga, danas se Vietnam nameće kao rastući centar industrije, tehnologije, stranih investicija i turizma. Sve češće se može čuti procjena da bi Vijetnam mogao postati “nova Kina”, zemlja s jednopartijskim komunističkim sistemom koja, zahvaljujući dugoročnom planiranju i snažnoj državi, ubrzano gradi kapitalističku ekonomiju.

Takva poređenja nisu bez osnova. I Vijetnam i Kina dijele politički model autoritarnog upravljanja, u kojem Komunistička partija ima apsolutnu kontrolu nad političkim procesima, ali istovremeno dopušta pa čak i snažno podstiče tržišnu ekonomiju i strana ulaganja. Prema procjenama međunarodnih investicijskih kuća, Vietnam bi u narednoj deceniji mogao bilježiti jedan od najvećih porasta bogatstva u svijetu, mjerenog rastom BDP-a po glavi stanovnika i brojem imućnih građana.

Simbolični lom s prošlošću dogodio se prije pola stoljeća, kada su sjevernovijetnamski tenkovi probili kapije predsjedničke palate u Sajgonu i podigli komunističku zastavu. Grad je preimenovan u Ho Chi Minh City i danas predstavlja finansijsko srce zemlje: haotičnu metropolu s neboderima, bankama i sjedištima multinacionalnih kompanija, u kojoj živi više od osam miliona ljudi. Politički centar ostao je u Hanoiju, gdje stoluje generalni sekretar Komunističke partije, stvarni nosilac moći, iznad predsjednika i premijera.

Da bi se razumio ekonomski uspon Vijetnama, dovoljno je pogledati transformaciju Hanoija u posljednjih desetak godina. Tamo gdje su nekad bile prizemne kuće i porodične radionice, danas niču poslovni tornjevi u kojima posluju globalne tehnološke firme. Vijetnam dosljedno primjenjuje strategiju koja se ranije pokazala uspješnom u Kini: čvrst autoritarni sistem vlasti u kombinaciji s pragmatičnim, tržišno orijentiranim ekonomskim modelom.

Ključna uloga pripada stranim multinacionalnim kompanijama. Giganti poput Samsunga, Intela i Foxconna proizvode u Vijetnamu značajan dio elektroničkih komponenti za svjetsko tržište. Geopolitički sukob između Washingtona i Pekinga dodatno je ubrzao ovaj proces. Kako su troškovi rada u Kini rasli, a trgovinski rat zaoštravao uvjete poslovanja, mnoge kompanije su potražile alternativu.

Tako je Apple tokom pandemijskih zatvaranja u Kini dio proizvodnje iPada i AirPodsa premjestio u Vietnam. Nike danas ima više od stotinu tvornica dobavljača u toj zemlji, dok Adidas tamo proizvodi gotovo 40 posto svoje obuće. Vijetnam se pozicionirao kao nezaobilazna karika u globalnim lancima snabdijevanja, posebno za izvoz prema Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji.

Ovakav rast nije prošao nezapaženo u Washingtonu. Prošle godine Vijetnam je ostvario trgovinski suficit od više od 120 milijardi dolara sa SAD-om, što je izazvalo bijes tadašnjeg američkog predsjednika Donald Trumpa. Uslijedile su visoke carine, koje su nakon pregovora djelimično smanjene, ali su ostale kao podsjetnik da ekonomski uspjeh Vijetnama nosi i nove političke rizike.

Vijetnamska ekonomija posljednjih godina raste po stopi od oko sedam posto, a vlasti su sebi postavile ambiciozan cilj: dvocifreni rast do 2030. godine. Ako ga ostvare, Vijetnam bi se mogao svrstati uz bok nekadašnjim “azijskim tigrovima” poput Južne Koreje ili Tajvana. Dodatna prednost je demografska struktura, riječ je o mladoj populaciji, s polovinom stanovništva mlađom od 30 godina.

Ipak, iza impresivnih brojki krije se i tamnija strana. Na ulicama Hanoja i drugih gradova često se čuju kritike zbog raširene korupcije, represije nad političkom opozicijom i stroge kontrole medija. Iako ekonomski rast izvlači milione ljudi iz siromaštva, mnogi upozoravaju da bez stvarnih institucionalnih reformi i smanjenja korupcije dugoročni razvoj može biti ozbiljno ugrožen.

Vijetnam danas stoji na raskršću: između komunističke kontrole i kapitalističke dinamike, između autoritarnog poretka i globalnog tržišta. Za sada, čini se da ta neobična kombinacija funkcioniše. Pitanje je samo koliko dugo.