Aleksandar Trifunović, banjalučki novinar, komentirao je na društvenim mrežama iznenadnu ostavku premijera bh. entiteta Republika Srpska, Save Minića.

-Ima nečeg blago perverznog u tom prizoru, čovjek prije par mjeseci dobije mandat da sastavi Vladu, i sastavi je, pa taj mandat danas vrati kao vruć krompir, pa ga pola sata kasnije ponovo uzme. Savo Minić u ulozi premijera, pa bivšeg premijera, pa budućeg premijera, sve u jednom popodnevu. Mediji i javnost naravno žvaću već satima tu tragikomičnu vijest, tražeći smisao tamo gdje ga realno nema.

Budimo iskreni, premijeri u ovoj zemlji su već godinama samo skupa odijela na vješalicama porodice Dodik.

Oni ne odlučuju ni o boji svojih čarapa dok im se to ne odobri. Ali, ta jeftina vodviljska predstava ima svoju svrhu.

Ona je savršena dimna bomba. Gusti dim jeftinih cigara koji nam pušu u lice da ne vidimo kako nam u tom istom trenutku po dobrom starom običaju prazne džepove.

Dok se smijemo cirkusu oko mandata, u tišini je prije nekoliko dana prošla prava vijest, ona od koje bi trebalo da nas realno boli želudac.

Kineska kompanija je, onako usput, tražila i dobila povećanje cijene za autoput Banja Luka – Prijedor od Puteva RS koju sada vodi bivši Premijer, pa da ovom prigodom i spomenem.

Cifra je tako skočila sa 297 na skoro 388 miliona eura.  Tajnim ugovorom, naravno. Kod nas su samo pljačke javne, a ugovori tajni.  I tu dolazimo do matematike očaja, proste kao račun u kafani pred fajront.

Potpisali smo da ćemo Kinezima garantovati 30 miliona evra godišnje od putarina. Realnost, ta kučka koja ne mari za jeftini patriotizam, kaže da sa ovim brojem vozila na toj trasi možemo skupiti jedva 6 miliona evra godišnje maksimalno.

Fali prostom računicom 24 miliona evra.

Svake godine.

Ko plaća razliku? Budžet. Odnosno, ti i ja.

Većina nas koji ovo čitamo vjerovatno nećemo doživjeti dan kad taj ugovor istekne, ali ostavili smo još jedan divan poklon djeci i unucima, a još se pitamo što bježe odavde glavom bez obzira.

Bježe zato što su pametni, jer kroz narednih 30 godina, iskeširaćemo kineskom investitoru oko 750 miliona evra čistog gubitka.

Za put koji je poskupio prije nego što su lopatu zaboli u zemlju i koji je već trebao biti gotov a čestito ga nisu ni započeli.

Dok se mi danas bavimo time kome je Gazda dao, uzeo, pa opet dao igračku zvanu mandat, neko je prije par godina stavio potpis u tajnom Ugovoru na vašu budućnost i umanjio je za cifru koju će neko da uzme.

A ovo je samo jedan od takvih projekata, ima ih mnogo.

To je cijena i jedina ove predstave i pljačke, koju ni Kuvajt ne bi izdržao.

Smijte se danas, ali račun stiže na naplatu koliko sutra.

I biće jako skup i nimalo smješan, zaključio je Trifunović.