Dobra stara narodna koja izražava potpunu nemoć i bezizlaznost situacije nikada, čini mi se, nije bila aktuelnija. Izgleda da nam je samo i preostalo da “pjevamo borbene”, što vladajućima dobro ide od ruke, naročito u mjesecu januaru, koji je pun crvenih slova i velikih praznika, poručio je ovo poslanik Liste za pravdu i red u NS RS Đorđe Vučinić, nakon što je premijer RS Savo Minić podnio ostavku, pa najavio da ponovo biti predložen za mandatara.

– Ni nama iz opozicije ne preostaje mnogo, jer šta god da kažemo, nailazi na potpunu zabranu daljeg širenja istine, kao kad mi je onomad Nenad Stevandić oduzeo riječ upravo u momentu razotkrivanja cijele fame oko Minićeve Vlade RS. Još gorči ukus u ustima ostavlja činjenica da sve ove stvari ni ne prati, a kamoli shvata velika većina ljudi s pravom glasa u Republici Srpskoj. Živimo u vremenu potpune sluđenosti marginalnim stvarima, gdje su teme žute štampe potpuno preovladale u društvu, koje se, izgleda, jedino pomno prate kod našega plebsa – kaže Vučinić.

S druge strane, nastavlja on, potpuno demotivišu tekstovi vještačke inteligencije koju sve češće koriste gotovo svi političari i “mislioci” današnjice, da se bilo šta napiše “iz srca” i “iz glave”, jer većinu, kako kaže, “teške” i “ozbiljne” teme gotovo i da ne interesuju.

– Ako meni ne vjerujete, raspitajte se u bližoj okolini da li ljudi uopšte znaju ko je predsjednik Republike Srpske, kakvi su to izbori bili i zašto još uvijek traju, koji nas izbori očekuju u oktobru i zašto postoji toliko nivoa vlasti. Tu i dolazimo do ove, nove-stare “teške teme” – legaliteta najnovije Vlade Republike Srpske, Ustavnog suda, ostavke i potencijalnog ponovnog imenovanja Sava Minića, ali od strane Ane Trišić Babić, te zaključka da SNSD ipak ništa ne prepušta slučaju, koliko god CIK anestezirali do mjere da ne daju korištenje novih izbornih tehnologija (skenera) i prijavljivanje novih posmatrača. Preko šest hiljada glasova prednosti i ponavljanje izbora na 136 biračkih mjesta uz ovakvo ponašanje vladajuće koalicije navode upravo na to da je i konačna pobjeda Branka Blanuše pred vratima. Ali, upravo “pjevanjem borbenih” kod (praznično) pijanog i (generalno) opijenog stanovništva pokušavaju da još jednu prevaru i poraz “spuste ispod radara”, u čemu im, nesumnjivo, najbolje pomažu razni zukani helezi i oštra retorika oko koje će se plebs opet skupiti, dok stvarnost lagano i neprimjetno kuca na vrata – kaže Vučinić.

A stvarnost je, dodaje on, surova i glasi ovako: “NATO lobista će nam predložiti novog (starog?) premijera, a vladajuća koalicija (kojoj su tu moć u ruke dali nečiji pripravnički, nečije nevjeste zaposlenje, nečijeg kuma asfalt i nečija “premija” od par stotina maraka) će to zdušno priznati”.

-Ali se plašim da ni to neće otrijezniti Srbe, s obzirom da nije ni potpisivanje Programa reformi onomad (čitaj: ulaska BiH (i Republike Srpske) u NATO). Je li se Savo Minić umorio, ili ne, saznaćemo uskoro, ali plašim se da je narod u Republici Srpskoj odavno na “kolektivnom odmoru” i krajnje je vrijeme da se probudi iz dubokog zimskog sna – zaključio je Vučinić.