Na današnji dan 1977. godine, na vrhuncu svoje moći, u avionskoj nesreći kod Sarajeva, poginuo je Džemal Bijedić, njegova supruga Razija i još šest putnika i članova posade.

Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj dan Bijedić prisustvovao ispraćaju Josipa Broza Tita u Libiju. Zbog navodnih loših vremenskih uvjeta, avion je udario u sami vrh planine Inač, prepolovio se i eksplodirao. U izvještaju o nesreći, Tanjug je prvi javio da su svi putnici u avionu poginuli. Čim je saznao za tragediju, Tito se vratio u zemlju da bi prisustvovao njegovoj sahrani u Sarajevu.

Mogući nasljednik

Mnoge su kontroverze vezane za ovu nesreću, od umiješanosti Titove supruge Jovanke Broz, do toga kako su neki krugovi u Beogradu i JNA, Bijedića vidjeli kao mogućeg nasljednika maršala Tita, što im nije odgovaralo.

Službena verzija nesreće glasila je da je avion letio 300 kilometara na sat brže od dozvoljenog, te kako je pri slijetanju napravio neočekivano veliku „osmicu" koja ga je odvela na vrh brda Inač, gdje se i srušio. Tadašnji šef tehnike u bazi JNA, koji je prvi stigao na mjesto nesreće, rekao je kako je visinomjer namjerno bio namješten da pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne.

Rezultati većine istrage nikad nisu objavljeni, a kada je porodica pokušala doći do dokumenata o nesreći, koji se nalaze u Beogradu, tamošnje vlasti, bez ikakvog objašnjenja, to nikad nisu dozvolile, što još više produbljuje sumnju da se radilo o sabotaži.

Bahrudin Bijedić mišljenja je da je njegov amidžić Džemal Bijedić ubijen, odnosno da je bio žrtva snaga koje su htjele reafirmirati takozvanu veliku Srbiju.

„U Beogradu i danas živi pukovnik zrakoplovstva Lazar Vukosavljević, nekadašnji komandant helikopterske baze u Jasenicama kod Mostara. On je na mjesto Džemalovog ubistva došao prvi i zatekao tamo Jovicu Stanišića, kasnijeg šefa Državne bezbjednosti Srbije u vrijeme Slobodana Miloševića. Gledajući u instrumente, Vukosavljević je rekao da visinomjeri i brzinomjeri nisu korektni. Stanišić mu je doviknuo da prekine. Nikada nije proveden postupak provjere i istrage da se konačno utvrdi ko ga je ubio. To je velika sramota" , kaže Bahrudin.

Rođen u Mostaru

Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u Mostaru, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke porodice. Kao gimnazijalac se simpatiše sa pokretom komunista, kome se tokom studija u Beogradu i priključuje. Oktobra 1939. godine u Beogradu biva primljen u SKOJ, a decembra 1939. u mostarskoj organizaciji u KPJ. Četiri puta biva zatvaran, svaki put u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom 1948. godine, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPBiH.

Lista njegovih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj ljestvici: osim dvije navedene funkcije bio je i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971 godine.Bijedić je bio i organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta „hiljadu škola". Za kratko vrijeme susreo je sve važnije svjetske državnike tog vremena, Mao Ce Tunga (Mao Tse-Tung), Džeralda Forda (Gerald Ford), Leonida Brežnjeva (Leonid Brežnjev). Uvijek je bio uz Titu, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće. Priče o umješanosti Titove supruge Jovanke Broz u ovoj avionskoj nesreći i do dan danas su ostale žive. Naime, Tito koji je do tada stalno putovao sa Jovankom širom svijeta, je poslije ove avionske nesreće stavio sopstvenu suprugu u kućni pritvor.

Džemal Bijedić bio je čovjek kojeg su svi voljeli i sigurno je jedan od najomiljenijih političara iz komunističkog vremena, pogotovo u našoj zemlji za koju se oduvijek borio. Potpisnik je letaka za borbu za autonomiju BiH u međuratnom periodu do 1941. godine