Na današnji dan prije tačno 33 godine Hrvatsko vijeće odbrane izvršilo je stravičan zločin nad civilinim bošnjačkim stanovištvom naselja Duša pored Gornjeg Vakufa. Napad na Dušu i okolna sela Haški sud je okarakterizirao kao dio šireg Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) s ciljem etničkog čišćenja i progona bošnjačkog stanovništva u općini Gornji Vakuf i šire.

Pretresno vijeće Haškog tribunala je utvrdilo da su prilikom napada, 18. januara 1993. godine, pripadnici HVO-a ispalili više granata na naselje Duša. Jedna od granata koje je ispalio HVO pogodila je kuću Envera Šljive, u kojoj se u tom momentu nalazilo oko 30 civila. 

Uslijed ovog napada ubijeni su: Mirsada Behlo (dijete staro 11 godina), Muamer Zulum (dijete staro 12 godina), Mirsad Behlo (dijete staro 3 godine), Sabaha Belho (žena stara 31 godinu), Rasiha Belho (žena stara 20 godina), Fatka Gudić (žena stara 44 godine) i Salih Čeho (muškarac star 65 godina), dok je deset civila ranjeno. Preostali civili su bili zarobljeni i držani u zatočeništvu dvije sedmice. 

"Snage HVO-a se uopšte nisu potrudile da omoguće civilnom stanovništvu Duše da pobjegne prije napada. Iz tog razloga, Vijeće smatra da je granatiranje sela Duša bilo neselektivno. Na osnovu gorenavedenog, Vijeće se uvjerilo da je ispaljujući granate na selo i konkretno na kuću Envera Šljive, HVO imao namjeru nanijeti civilima, koji su se tu sklonili, teške tjelesne povrede za koje je razumno trebao znati da bi mogle prouzrokovati njihovu smrt i time nad svakom od tih osoba počinio krivično djelo ubistva, iz člana 5 Statuta", navodi se u presudi "Hrvatskoj šestorci".

KO JE KRIV?

Cijelu hijerarhiju vojnog zapovijedanja i odgovornosti za sve zločine na području Gorenjeg Vakufa u januaru 1993. godine također je razjasnio Haški sud. Tako je i u slučaju zločina u naselju Duša.

"Budući da je Slobodan Praljak planirao, rukovodio, omogućio i dobijao informacije o vojnim operacijama HVO-a u Gornjem Vakufu izvođenim oko 18. januara 1993., te budući da su se te operacije, kao i s tim operacijama direktno povezani zločini odvijali prema unaprijed smišljenom planu, Vijeće smatra da je jedini razuman zaključak koji se može izvesti taj da je Slobodan Praljak imao namjeru da se počine djela lišavana života osoba koje nisu bile pripadnici nijednih oružanih snaga i koje nisu direktno učestvovale u neprijateljstvima, uništavanje stambenih objekata, hapšenja Muslimana bez obzira na njihov status, kao i raseljavanje muslimanskog stanovništva tog područja", navodi se u presudi Haškog suda prema kojoj je Slobodan Praljak osuđen na kaznu zatvora od 20 godina da bi, nakon što mu je presuda pročitana, u sudnici popio otrov.

Haški sud je također za ove zločine utvrdio i odgovornost predsjednika HVO-a Jadranka Prlića (osuđen na 25 godina zatvora), načelnika Glavnog stožera HVO-a Milivoja Petkovića (osuđen na 20 godina zatvora), a operativno na terenu Haški sud je utvrdio odgovornost pukovnika Željka Šiljega i pukovnika Mire Andrića. 

U momentu počinjena zločina general Slobodan Praljak bio je i pomoćnik ministra odbrane Republieke Hrvatske što dokazuje odgovornost političkog vrha Republike Hrvatske. Također, i Željko Šiljeg, zapovjednik Operativne zone Sjeverna Hercegovina je bio istovremeno i pukovnik Hrvatske vojske.

Međutim, procesuiranje zločinaca za zločine u Gornjem Vakufu je stalo na navedenom. Željko Šiljeg danas slobodno živi u Hrvatskoj i ponekada gostuje u programu javnog servisa Republike Hrvatske (HRT) gdje analizira prilike na ukrajinskom ratištu kao umirovljeni oficir HV-a. Iako su se tokom 2024. godine pojavile informacije da hrvatsko državno tužilaštvo protiv njega vodi istragu do danas se ništa konkretno nije desilo. Haški sud je utvrdio odgovornost Šiljega i za brojne druge zločine, naročito u općini Prozor, koji uključuju strijeljanje i silovanje. 

Nikada za zločine nije odgovarao ni pukovnik Miro Andrić, ali ni komandanti jedinica koje su djelovale u Gornjem Vakufu i njihovi podređeni, poput Zrinka Tokića, zapovjednika uskopaljske brigade "Dr. Ante Starčević" ili zapovjednika pukovnije "Bruno Bušić" koja je, kako je utvrdio Haški sud, izvela napad 18. januara na Gornji Vakuf, te na sela Duša, Hrasnica, Uzričje i Ždrimci. 

Pravosuđe BiH, prije svega Tužilaštvo BiH, koje je trebalo procesuirati odgovorne nakon zatvaranja Haškog suda, također nije učinilo ništa za brojne zločine na području Gornjeg Vakufa - Uskoplja. 

(SB)