Jučerašnju sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, između ostalog je obilježilo oduzimanje riječi predsjedniku stranke Lista za pravdu i red i poslanika ove stranke u NSRS Nebojši Vukanoviću samo 11 sekundi nakon što je progovorio na temu podnošenja ostavke novog/starog premijera RS Save Minića. Vukanoviću je riječ oduzeo Dodikov vjerni saveznik i predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić koji je prethodno Vukanovića izbacio sa sjednice Kolegijuma NSRS, te mu time najavio kako će proći i na sjednici, "ako se oglasi", a i Dodiku potvrdio da mu je dobar izbor za jednu tako važnu funkciju koju koristi da spriječi opozionare da kritikuju vlast. Dakako, to nije bilo neko iznenađenje, jer je Vukanović najžešći kritičar Dodikovog režima i najdosljedniji opozicionar u ovom bh. entitetu koji svojim komentarima izluđuje SNSD-ovce i njihove partnere u vlasti.

Poslanica Liste za pravdu i red Zagorka Grahovac u komentaru za "Slobodnu Bosnu" se osvrnula na jučerašnja dešavanja u NSRS, pa i ovaj skandal:

"Izbacivanje Nebojše Vukanovića sa sjednice nakon svega 11 sekundi jasno pokazuje da predsjednik Narodne skupštine više ni ne pokušava da pronađe povod za izbacivanje. On, jednostavno, Poslovnik koristi onako kako njemu odgovara.

VUKANOVIĆ REKORDER

Treba podsjetiti da je Vukanović neposredno prije toga izbačen i sa Kolegijuma, i to samo zato što je predložio da svi poslanici dobiju mogućnost učešća u raspravi. Za vlast je prosto nepodnošljiv način na koji Vukanović razotkriva njihove stvarne političke namjere i dogovore. Paradoks je u tome što je Vukanović, kao poslanik koji je rekorder po broju skupštinskih diskusija, sada postao i rekorder po broju izbacivanja. Ipak, kada se poslanik izbaci nakon 11 sekundi, bez stvarnog razloga, to samo govori o stanju Skupštine. Vlast koja ne može da istrpi ni nekoliko sekundi kritike ne pokazuje snagu, već strah od istine i suočavanja sa činjenicama.”

Prema riječima naše sagovornice, opšti utisak sa sjednice Narodne skupštine je loša i mlaka atmosfera, uz vidljiv nedostatak entuzijazma među poslanicima vladajuće većine.

“Upravo oni koji bi trebalo da brane program i sastav Vlade u raspravi su učestvovali najmanje. Skupština je više ličila na formalno potvrđivanje unaprijed donesenih odluka nego na ozbiljnu političku raspravu.

Sastav nove Vlade dodatno potvrđuje trend stalnog pada kvaliteta kadrova. Riječ je uglavnom o ljudima bez jasnih biografija, bez prepoznatljivih profesionalnih rezultata i bez političke težine. Vlada sve više liči na grupu poslušnika, a sve manje na tim koji ima kapacitet da vodi složene resore i rješava nagomilane probleme”, kaže Grahovac.

Nju posebno brine činjenica da nisu ponuđena jasna i uvjerljiva obrazloženja zašto su smijenjeni pojedini ministri koji su pokazivali trud dok istovremeno, ostaje ministar Petar Đokić, iako je upravo njegov resor simbol loših rezultata, problema i gubitaka.

"TO SU VAM KRITERIJI"

"Time se šalje jasna poruka da rezultati i odgovornost nisu kriterijum, već isključivo politička podobnost. Jedan od najozbiljnijih utisaka sa sjednice jeste i to što se o izboru nove Vlade odlučivalo uz otvoreno pitanje ustavnosti i zakonitosti procedure.

Tokom rasprave nije ponuđen jasan odgovor da li je procedura pred Vijeće naroda Republike Srpske u trenutku izbora Vlade bila u potpunosti okončana, niti kakve bi posljedice mogle nastupiti ukoliko se naknadno utvrdi da to nije bio slučaj.

Umjesto razjašnjenja ove ozbiljne dileme, vidjela se žurba i nervoza, kao da je važnije formalno završiti proces nego otkloniti osnovane ustavne sumnje", ističe Grahovac.

Njen zaključak je da "Vlada koja započinje mandat pod znakom pitanja teško može graditi povjerenje, bez obzira na broj ruku koji je podržava." Sve zajedno gledajući, govori naša sagovornica, se može zaključiti da rasprava nije pokazala snagu vlasti, već umor, zatvorenost i odsustvo vizije.

"Bez entuzijazma, bez kvalitetnih ljudi i bez spremnosti da se objasne odluke i procedure, ostaje utisak da se ne formira Vlada za rješavanje problema, već Vlada za održavanje kontrole i statusa kvo."

A to je, dodali bismo, možda i Dodikov cilj.

(D. Omeragić)