Piše: Darko Omeragić

Federalna Vlada jučer je prihvatila informaciju o pismu namjere američke kompanije "AAFS infrastruktura i energetika" i dala podršku da se razmotri mogućnost saradnje na razvoju projekata, uključujući izgradnju "Јužne interkonekcije BiH i Hrvatska".

To podrazumijeva i izgradnju gasnih elektrana sa pratećim gasovodima, uključujući dogradnju gasovoda Kladanj-Tuzla i modernizaciju međunarodnih aerodroma.

Vlada FBiH je na telefonskoj sjednici konstatovala da se realizacija projekta izgradnje gasovoda "Јužna interkonekcija BiH i Hrvatska" može razmatrati u okviru Zakona o koncesijama FBiH, uključujući mogućnost podnošenja samoinicijativne ponude.

Za ostale infrastrukturne projekte iz pisma namjere, mogu se razmotriti i drugi modeli realizacije koji će zavisiti od dalje analize i važećih zakonskih i regulatornih okvira, saopšteno je iz Vlade FBiH.

U slučaju podnošenja samoinicijativne ponude ove kompanije, Vlada FBiH će u skladu sa Zakonom o koncesijama FBiH razmotriti mogućnost dodjele koncesije za realizaciju projekta gasovoda "Јužna interkonekcija".

Tim povodom razgovorali smo s bivšim direktorom BH-Gasa i stručnjakom za gasnu privredu Almirom Bečarevićem koji je detaljno proučio namjere američkih, odnosno Trumpovih investitora.

Kao bivši direktor BH-Gasa, sa najdužim stažom direktora ove kompanije, kako gledate na trenutna dešavanja oko projekta južne interkonekcije?

"Sa žaljenjem mogu konstatovati da trenutna dešavanja oko ovog projekta više ne odražavaju samu suštinu projekta niti je projekat uopće bio zamišljen na ovaj način. Pričati o nekakvom tranzitu gasa za Srbiju ili Hrvatsku su besmislene ideje koje svoje uporište nemaju u stvarnim činjenicama. Pričati o nekakvih 1.200 MW gasnih elektrana može samo neko ko uopće nema uvid u mogućnosti južne interkonekcije, niti zna koje sve predradnje treba uraditi da bi se uopće krenulo u izgradnju gasnih elektrana, a posebno elektrana ove instalisane snage." 

Kako je zapravo zamišljena južna interkonekcija odnosno, šta je podrazumijevao taj projekat?

"Kao prvo, to je projekat koji bi trebao značiti sigurnost snabdijevanja i otklon od ruskog gasa. Ova sigurnost snabdijevanja podrazumijevala je sigurnost snabdijevanja Kantona Sarajevo kao trenutno najvećeg potrošača prirodnog gasa i izgradnju maksimalno dvije elektrane na gas i to u krugu Aluminija i u Kaknju. Što se tiče elektrana na gas to bi bile elektrane maksimalne snage do 400 MW (zbirno) i koje bi sa svojom potrošnjom gasa odgovarale mogućnošću gasnog sistema vodeći računa o razvoju tržišta i potrebama Kantona Sarajevo u zimskim mjesecima."

Da li ima još nekih ograničenja u ovom procesu, a koja bi mogla odrediti mogućnosti ovog projekta?

"Hvala Vam na ovom pitanju. Da bi objasnio šta je prvo ograničenje u realizaciji ovog projekta prezentovat ću mogućnosti LNG terminala na Krku.

Kao što vidite iz prikaza slobodnih kapaciteta za ugovaranje terminala na Krku vidimo da su u pojedinim godinama one na razini NULA što znači terminal je RASPRODAN. U pojedinim godinama postoje određeni kapaciteti koji su slobodni, ali oni predstavljaju dodatne kapacitete i iste se trenutno nude na aukciji koja će biti održana u februaru ove godine. Prema procjenama kolega iz Hrvatske i ovo malo raspoloživih kapaciteta biće rasprodano na ovoj aukciji tako da slobodnih kapaciteta neće biti više za nuđenje. Ovim će svih 3,4 milijarde Sm3 biti rasprodano i u narednih 15 godina neće biti ništa nuđeno od ovih kapaciteta."

Ako sam dobro razumio Vaš prethodni odgovor 15 godina nema gasa na Krku za daljnje ugovaranje?

"DA, time su kapaciteti rasprodani, ali ostat će dodatni kapacitet koji će se nuditi iz razloga što je Hrvatska povećala kapacitet terminala na 6,1 milijardu Sm3. Ovi dodatni kapaciteti će se ponuditi tržištu kada transportna kompanija Plinacro poveća svoje transportne kapacitete koji će odgovarati kapacitetima LNG terminala. To povećanje kapaciteta transportnih gasovoda će se desiti iduće godine i tada će Terminal na Krku raspisati novi javni poziv za zakup kapaciteta za uplinjavanje gasa. Ono što treba znati je to da bi taj javni poziv trebao biti na 15 godina i već sada su interes za ove kapacitete pokazale kompanije iz Slovenija, Austrija, Mađarska i kompanije iz Hrvatske. Ovo praktično znači da će, gotovo izvjesno, svi dodatni kapaciteti biti rasprodani i to u prvoj fazi ponude." 

Šta ovo u praksi znači?

"To znači da i kada bude izgrađena južna interkonekcija gotovo sigurno neće biti kapaciteta za ugovaranje na Krku jer niko na nas neće čekati. Vjerovatno će biti nešto kapaciteta na terminalu, ali to će biti kapaciteti kod špekulanata i to onih koji su zakupili kapacitet, ali za prodaju u periodu izražene tražnje i gdje će cijene biti znatno veće jer špekulanti mogu čekati da koriste svoje kapacitete i godinama. 

Da ponovim, 3,4 milijarde Sm3 će u potpunosti biti rasprodani u februaru 2026. godine, a dodatni modul kojim je proširen kapacitet terminala biće, gotovo izvjesno, rasprodan tokom 2027. godine." 

Na kraju, od kuda onda priča o termoelektrana na plin snage 1.200 MW ili da ćemo biti tranzitna zemlja za gas sa terminala Krk?

"Vidite, kada pogledate već sada nule, a koje znače da su prodati kapaciteti to znači da oni koji pričaju bajke o nekakvim TE ili tranzitu gasa ne raspolažu baznim činjenicama o terminalu ili stvarnim mogućnostima transportnog gasovoda u FBiH. Kada pričaju o ulazu gasa na sjeveru, Orašje, ne raspolažu baznom činjenicom da na tom području u Hrvatskoj nema plinovoda koji bi značio razvoj interkonekcije. Sa one strane rijeke postoji produktovod koji je pretvoren u plinovod i koji je nedovoljnog kapaciteta uz starost plinovoda da odgovori potrebama interkonekcije. Sve navedeno daje sliku koja nam govori da niko neće čekati BIH u zakupu kapaciteta na Krku niti će graditi interkonekciju na mjestu gdje nema niti adekvatan plinovod", kaže u razgovoru za "SB" bivši direktor BH-Gasa i stručnjak za gasnu privredu Almir Bečarević.