Španski muzičar Julio Iglesias, poznat po hitovima "Con la Misma Piedra" i "Spanish Girl", prije četiri desetljeća osvojio je SAD svojim prvim albumom na engleskom jeziku – "1100 Bel Air Place". Iako je ostvario zavidan uspjeh s albumom, Iglesias se nije osjećao dobro jer je prethodno izgubio glas na koncertu u Frankfurtu, zbog čega je morao ići na operaciju.

Umjesto da je otišao na terapiju kako bi poboljšao svoje mentalno zdravlje, Julio je "pobjegao" na karipski otok New Providence te se sakrio u raskošnu vilu u kojoj je, kako je 1985. godine rekao za El País, živio "gotovo kao pustinjak".

Četiri desetljeća kasnije, Julio se ponovno skriva, ovaj put u svom osobnom Bermudskom trokutu – zamišljenom poligonu čije su vertikale glazbenikove vile na Bahamima, u Dominikanskoj Republici i otoku Indian Creek u Miamiju. Iglesias je posljednji put snimljen tijekom ljeta 2020. godine u svom domu u Punta Cani, a činilo se da je imao problema s kretanjem dok se spuštao na plažu uz pomoć tri žene u bikinijima.

Iglesias se 2011. godine povukao iz javnog života, ali ne i s pozornice. Posljednje studijske albume objavio je 2015. i 2017., a od tada rijetko napušta svoje tri vile. Posljednji put s medijima razgovarao je u travnju 2025., kada je govorio o svojoj samoizolaciji. "Odabrao sam ovaj život. Živim predivno u samoći", rekao je za jedan španjolski časopis.

U svojoj vili u Dominikanskoj Republici primio je vijesti da su njegove dvije bivše zaposlenice podnijele prijavu protiv njega Uredu državnog odvjetnika Nacionalnog suda Španjolske. Dvije žene optužile su ga za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje te trgovinu ljudima, među ostalim zločinima. Prijavu su podnijele nakon što je istraga portala elDiario.es i televizijske mreže Univision otkrila navodnu atmosferu kontrole, uznemiravanje i stalno zastrašivanje koje je postojalo u pjevačevim karipskim domovima.

Prema njihovoj prijavi, incidenti su se dogodili između siječnja i listopada 2021. godine. Bivše zaposlenice, koje su radile kao kućne pomoćnice i živjele u njegovoj vili, u to su vrijeme imale 22 godine. 

Ured tužitelja još uvijek nije donio odluku o svojoj nadležnosti u ovom slučaju, ali Women‘s Link Worldwide, međunarodna organizacija za ljudska prava žena i djevojčica koja je podržala zaposlenice u podnošenju prijave, ovoga je tjedna potvrdila da je javni tužitelj odlučio uzeti izjave dviju žena kao zaštićenih svjedokinja.

Kratko nakon što je saznao za optužbe, Iglesias se oglasio na društvenim mrežama i negirao ih. "Poričem da sam zlostavljao, prisiljavao ili omalovažavao bilo koju ženu. Ove su optužbe potpuno lažne i jako me rastužuju", poručio je on. Glazbenik je angažirao odvjetnika Joséa Antonia Choclána, a svojoj je obitelji poručio da šute i da ga ne posjećuju. Iako pjevač želi diskreciju, čini se da ovih dana javnost saznaje sve više o njegovu privatnom životu.

Kako pišu neki strani mediji, njegov brak s Mirandom Rijnsburger, drugom suprugom i majkom njegova petero djece, bio je "virtualan" i "na daljinu" godinama. Međutim, Miranda mu je poslala podršku usred teških optužbi te mu odgovorila na izjavu koju je objavio na Instagramu. "Uvijek sam na tvojoj strani", napisala je ona.

"Julio nikada nije živio sa svojom obitelji, nikada. Uvijek je živio sam, s tajnicama", rekao je novinar Jaime Peñafiel, dugogodišnji prijatelj pjevača, za El Pais.

Iglesias je prethodno bio u braku s Isabel Preysler, koja se 1984. godine preselila s njihovo troje djece u Miami kako bi živjela s njim. Međutim, nije se smjestila u njegovoj vili na Indian Creeku, nego u domu glazbenikova bivšeg menadžera Alfreda Frailea u Bay Pointu. Prema pisanju stranih magazina, nijedno od petero djece koje je dobio s Rijnsburger ne živi s njim.

Kako tvrdi Hans Laguna, autor knjige "Hey! Julio Iglesias y la conquista de América", glazbenikova samoizolacija nije nova niti slučajna. "Sve je započelo kada je 1985. otišao na Bahame i to je namjerno. Oduvijek je igrao ulogu samotnjaka. Njegovao je takav imidž i igrao se s njim tijekom cijele karijere", poručio je Laguna.

Julio je 1978. godine stigao u Miami te potpisao višemilijunski ugovor s CBS Internationalom. U isto je vrijeme angažirao jednu od najprestižnijih agencija za odnose s javnošću – Rogers & Cowan. Agencija je ranije predstavljala zvijezde poput Elizabeth Taylor, Franka Sinatre, Kirka Douglasa i drugih. "Julio je stigao u SAD pokušavajući upiti sve konotacije tih zvijezda iz zlatnog doba filma", istaknuo je Laguna. To je uključivalo imidž distancirane, misteriozne i nedostižne osobe. Međutim, čini se da je izmišljena persona potpuno progutala osobu, a Iglesias svoje dane provodi osamljen u svojoj vili, okružen kućnim pomoćnicama. 

Njegove kućne pomoćnice spominju se u prijavi koju su podnijele bivše zaposlenice. Dok je Iglesias naveden kao glavni počinitelj navodnih zločina, dvije žene zadužene za vile navedene su kao suučesnice. Te dvije žene navodno su surađivale sa zvijezdom kako bi regrutirale i odabrale zaposlenike, a potom nametnule uvjete pod kojima su morali obavljati svoj posao. Prema novinarskoj istrazi, visokopozicionirani zaposlenici one na nižem kraju ljestvice podvrgavali su seksualnom nasilju, fizičkom i verbalnom zlostavljanju te ponižavanju.

Hans Laguna bio je iznenađen optužbama, ali je i priznao da su postojale naznake da bi se Julio mogao problematično ponašati. "Tijekom njegove karijere bilo je svjedočanstava njegova bivšeg menadžera, bivših partnerica i zaposlenika. Ali mediji su uvijek sve to ublažavali. To je bio dio privlačnosti. Gledali su ga s naklonošću, divljenjem, simpatijom i humorom", istaknuo je.

Julio Iglesias našao se i ranije na meti kritika svojih bivših zaposlenika i suradnika. Antonio del Valle, koji je ranije radio za njega, 1986. godine objavio je memoare naziva "Julio Iglesias: ¿Truhán o señor? Secretos íntimos desvelados por su mayordomo" (Julio Iglesias: Nitkov ili gospodin? Intimne tajne koje otkriva njegov batler). U knjizi se prisjetio četiri godine koje je proveo živeći sa zvijezdom. Del Valle opisao je "okruženje primitivnog muškog šovinizma i očitog promiskuiteta" u kojem je glazbenik tretirao žene kao da su "progonjene i pokorene zvijeri". Bivšeg šefa nazvao je "erotomanijakom" i "predatorom žena", a njegove vile opisao kao "sultanske dvore".

Julio Iglesias Ronaldo Schemidt/Afp

Glumica Vaitiare Hirshon, koja je započela vezu s glazbenikom 80-ih godina, kada je imala 17 godina, a on gotovo 40, također je govorila o svom iskustvu u memoarima. U knjizi "Rag Doll" prikazala ga je kao šovinista i ljubomornog muškarca koji je imao gotovo patološku kontrolu nad njom.

"Te dvije knjige, Vaitiareina i batlerova, mediji su diskreditirali s argumentom da su autori prezreni ljudi, oportunisti. Njihovim svjedočanstvima nije dan nikakav kredibilitet", dodao je Laguna.

Prošle godine Ignacio Peyró objavio je knjigu "El español que enamoró al mundo. Una vida de Julio Iglesias" (Španjolac koji je očarao svijet: Biografija Julija Iglesiasa). U biografiji je sažeo privatni život glazbenika te napisao: "Seks je, prema sjećanjima osoblja, ‘bio lako dostupan svima, poput kavijara‘ i čovjek se jednostavno ‘poslužio sam‘."

Maruja Torres također je objavila knjigu u kojoj je Iglesiasovo ponašanje opisala kao nedolično. Torres je pratila glazbenika po SAD-u tijekom ljeta 1984. godine, a cilj joj je bio napisati knjigu o tome kako je Španjolac osvojio Ameriku. "Bile su Olimpijske igre u Los Angelesu, a Julio je trijumfirao s ‘1100 Bel Air Place‘. Ne možete zamisliti koliko sam koncerata morala podnijeti s njegovim ocem (Julio Iglesias Puga) pored mene, koji mi dodiruje koljeno i govori: ‘Pogledaj, Maruja, pogledaj mog sina, nije li predivan?‘", prisjetila se ona.

Julio Iglesias Dave Kotinsky/Afp

Torres je kasnije napisala roman, satiru pod naslovom "¡Oh, es él! Viaje fantástico hacia Julio Iglesias" (Oh, to je on! Fantastično putovanje u život Julija Iglesiasa). "Izmislila sam priču, ali veliki dio onoga što prepričavam je istina. Julio je bio odvratan, uvijek s jednom ili dvije plavuše. Vidjela sam kako ponižava ljude koji su radili za njega, počevši od njegova menadžera Alfreda Frailea. Izdržavala sam to koliko sam mogla, smijala se kao idiot, a kad sam otišla, napisala sam knjigu. Kada je knjiga bila objavljena, čula sam glasine da me htio tužiti. Nije to učinio", ispričala je autorica.

U masi negativnih iskustava postoje i oni koji su uživali radeći s glazbenikom. Među njima je i poznati fotograf César Lucas, koji je radio s pjevačem sve dok se nije preselio u SAD. Posljednji put vidio ga je 1982. godine. "Tada je bio pun poštovanja i privržen svojim zaposlenicima. Bio je vrlo zahtjevan, ali vrlo privržen svima koji su radili s njim. To je sve što znam. Ono što se sada govori ne odgovara Juliju kojeg sam poznavao", rekao je.