Bosna i Hercegovina je i zvanično ušla u stanje trajne predizborne kampanje, i to devet mjeseci prije dana kada bi građani trebali izaći na birališta. Nikada prije kandidature za članove Predsjedništva BiH nisu objavljivane tako rano, niti je politička neozbiljnost dostigla nivo na kojem se izborna pravila tumače kao preporuke, a ne kao obaveze.

Objavljivanje kandidatura već u januaru predstavlja svjesno testiranje granica zakona, ali i strpljenja javnosti, piše novinska agencija Patria.

U ovom trenutku ne može se govoriti o preuranjenoj kampanji (izbori nisu raspisani), ali je poptuno jasno da ona traje.

Dok se još čeka zvanična kandidatura SDA i konačna potvrda HDZ-ovog kandidata, pojedini politički blokovi već su započeli ono što se formalno pokušava prikazati kao „političko djelovanje“, a suštinski jeste kampanja.

Pitanje je jednostavno, može li se nakon objave kandidature uopće javno djelovati, davati izjave, obilaziti teren, okupljati političku podršku i koristiti medijski prostor, a da se to ne tretira kao preuranjena kampanja?
Odgovor je jednako jednostavan ne može. Sve ostalo je pravno i političko izvrdavanje.

Posebno problematičan primjer je Denis Bećirović, čiju je kandidaturu podržalo čak 12 političkih stranaka. Takva podrška sama po sebi nosi ozbiljnu političku težinu, ali i posebnu odgovornost. Bećirović, kao aktuelni član Predsjedništva BiH, nije „običan kandidat“. On raspolaže institucionalnim autoritetom, pristupom resursima i medijskim prostorom koji ostalim kandidatima nije dostupan.

Upravo zato je granica između državničkog djelovanja i političke promocije u njegovom slučaju izuzetno tanka i već sada ozbiljno narušena. Prisutnost šefa njegovog kabineta na skupu stranaka koje su javno stale iza njegove kandidature ne može se tumačiti kao slučajnost, niti kao privatna aktivnost. To je jasan signal da se institucije polako, ali sigurno, uvlače u kampanju.

Ovakva praksa direktno potkopava povjerenje u državne institucije i šalje poruku da su funkcije u BiH prvenstveno politički plijen, a ne servis građana i države.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da Bećirović javno govori jedno, a politička praksa pokazuje drugo. Njegove izjave o „ozbiljnim državnim poslovima“ i štetnosti višegodišnjih kampanja zvuče kao pokušaj moralnog distanciranja, ali se u realnosti ne poklapaju s postupcima njegovog političkog okruženja.

Ako su „ozbiljni poslovi“ zaista prioritet, onda bi prvi korak morao biti jasno razdvajanje funkcije člana Predsjedništva od stranačkih i koalicionih aktivnosti. Sve drugo je politička hipokrizija.

Izmjene Izbornog zakona koje je 26. marta 2024. godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt trebale su donijeti veću pravnu jasnoću i disciplinu. Proširena definicija preuranjene kampanje i strožije kazne Centralne izborne komisije BiH trebale su obeshrabriti upravo ovakvo ponašanje. Umjesto toga, svjedočimo masovnom ignorisanju duha i smisla zakona.

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se izbori održavaju svake dvije godine, ali kampanja traje neprekidno. Izborni ciklus se ne koristi za rješavanje problema građana, već za neprestano pozicioniranje političkih aktera, dok institucije ostaju paralizovane.

Cijenu takvog ponašanja ne plaćaju političari, već građani kroz blokirane reforme, zagađen javni prostor i potpuni gubitak povjerenja u politički proces.

Zvanična izborna kampanja počinje početkom septembra, ali u zemlji u kojoj se kandidature objavljuju devet mjeseci unaprijed, a institucije na to uglavnom šute, jasno je da problem nije samo u političarima.

Problem je u sistemu koji takvo ponašanje toleriše, pa čak i normalizira.

Bosna i Hercegovina tako ne ide prema izborima ona se u njima već odavno zaglavila.