Ruska kompanija Gaspromnjeft postigla je preliminarni sporazum sa mađarskim MOL-om o prodaji većinskog udjela u Naftnoj industriji Srbije, saopštila je ove sedmice ministarka energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović. Ona je podsjetila da Kancelarija za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD (OFAC), koja je NIS-u uvela sankcije zbog ruskog vlasništva, tek mora da odobri sporazum.

Beogradski novinar i kolumnista Miša Brkić kaže da ugovor koji najavljuje ministarka energetike samo potvrđuje da su dvije strane - ruska i mađarska - pismom o namjerama iskazale spremnost da trguju većinskim vlasništvom u Naftnoj industriji Srbije (NIS). 

Razgovarala: TAMARA NIKČEVIĆ

„Rusi su spremni da prodaju svoj udio u NIS-u, Mađari su spremni da ga kupe. Ne znamo po kojoj cijeni, ali kupac i prodavac imaju pravo da tu informaciju drže u tajnosti. Zna se, pak, da će većinsko vlasništvo u NIS-u, umjesto dosadašnjeg Gaspromnjefta, imati mađarska kompanija MOL“, kaže Brkić za Slobodnu Bosnu.

To znači da će 56,15 procenata akcija NIS-a imati mađarski MOL?

-Tako je rekao Zsolt Hernádi, generalni direktor i predsjednik Upravnog odbora MOL-a. U međuvremenu, ministarka Đedović Handanović saopštava da je Srbija od Mađara kupila pet procenata vlasništva u NIS-u, te da će se Srbija u toj kompaniji sada više pitati. Svi znamo da se do sada nije pitala i da su Rusi u NIS-u radili što su htjeli. Pored ostalog, iscrpili su sve rezerve sirove nafte iz srpskih izvora.

Je li Rusija iza sebe ostavila nešto dobro?

-Jeste. Ostavila je dobro organizovanu rafineriju, u koju je uložila pristojna sredstva. Rusi govore o dvije, tri milijarde eura, ali mislim da je suma nešto manja. U svakom slučaju, od rafinerije u Pančevu Rusi su napravili dobro i respektabilno postrojenje. Zarađivali su novac, ali i investirali kako bi rafineriju mogli da iskoriste.

Ako Srbija ostaje manjinski akcionar u NIS-u, šta je konkretno dobila kupovinom dodatnih pet procenata?

-Ništa značajno. U hrvatskoj INA-i, na primjer, MOL je pojedinačno najveći akcionar. Te 2009. godine, kada je izbila afera zbog koje će kasnije biti uhapšen Ivo Sanader - a Sanaderu i direktoru MOL-a Hernádiu je, podsjećam, suđeno zbog mita od 10 milijona eura – vlasništvo je prepakovano: napravljen je ugovor o odnosima između akcionara i MOL je, iako vlasnik 47 procenata, dobio kompletno upravljanje INA-om; kao da ima zlatnu akciju i da je većinski akcionar. U našem slučaju, pak, sa dodatnih pet procenata, Srbija praktično ostaje na istom, dok se MOL, sa svojih 51,15 procenata, većinski pita.

Očekujete li će Mađari biti bolji upravljači od Rusa?

-U poslovnom smislu – moguće; u upravljačkom - nisam siguran. Za Srbiju je, naime, dobro da kompanija MOL dolazi iz države koja je u Evropskoj uniji i koja bi morala da se ponaša po evropskim pravilima. Doduše, pomenuti primjer Hrvatske pokazuje kako korupcija može da prođe i na teritoriji EU. Naravno, Hrvatska tada još nije bila članica EU, Mađarska jeste. U svakom slučaju, Srbija dobija evropsku zaštitu, što znači da MOL ne bi smio da se ponaša suviše predatorski.

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov pozdravio je sporazum Rusije i Mađarske o prodaji NIS-a, dodajući da on ne bi bio potpisan da nije u interesu Rusije. Očekujete li da sporazum dobije dozvolu američkog OFAC-a?

-Mislim da je, tokom nedavne posjete Americi, mađarski premijer Viktor Orban dogovorio ne samo kupovinu nafte od američke kompanije Ševron za rafinerije MOL-a, nego i kupovinu NIS-a. Amerika, naime, smatra da je Mađarska dovoljno pouzdan partner, a zna se i da je premijer Viktor Orban prijatelj američkog predsjednika Donalda Trampa.

Kao i ruskog predsjednika Vladimira Putina i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Predsjednik Srbije se, pak, ne može baš pohvaliti dobrim odnosima sa predsjednicima Trampom i Putinom. 

-To je istina. No, MOL nije državna kompanija, već kompanija kotirana na mađarskoj i na varšavskoj brezi. Država ima između 21 i 22 procenta vlasništva, a veliki udio u MOL-u imaju zapadni i američki investicioni fondovi, zatim mađarski investicioni fondovi, četiri, pet banaka. MOL-ovim akcijama se trguje na berzi.

Zašto Rusija NIS nije ponudila Srbiji, odnosno zašto Beograd nije iskoristio stavku iz ugovora o prodaji NIS-a Rusima, koja se odnosila na pravo preče kupovine?

-U tom ugovoru ima i drugih zanimljivih stavki. Podsjećam da je to bio energetski sporazum između Rusije i Srbije, koji je prije svega predviđao izgradnju Gasovoda Južni tok, a u čijem je okviru bila i prodaja većinskog vlasništva u NIS-u. U ugovoru piše da se on može raskinuti u slučaju da se ne ispuni dio o Gasovodu. Srbija nije iskoristila čak ni to pravo. Ako me pitate zašto…

Pitam Vas.

-Na to je pitanje odgovorio Aleksandar Vučić, koji je kazao da je Srbija spremna da gladuje, da ostane žedna, da nema benzina samo da ne bi naljutila prijatelje Ruse. E, a onda su prijatelji Rusi, kako bi pokazali koliko su nam prijatelji, rekli - nećemo iz inata da prodamo Srbiji, tražićemo pouzdanijeg partnera. Rusija i Putin su ovim pokazali otvoreni politički prezir prema predsjedniku Srbije. 

Zašto?

-Po snazi reagovanja, po stepenu ljutnje Moskve i po mogućim posljedicama po Srbiju, nedavno saopštenje Spoljne obavještajne službe Rusije (SVR) podsjeća na Rezoluciji Informbiroa, tj. na Staljinov ultimatum Jugoslaviji iz 1948. godine. Uz veliku dozu gađenja, Rusija je, naime, tada poručila Vučiću da, posredno prodajući municiju i oružje Ukrajini, Srbija zapravo ubija ruske vojnike. Pretpostavljam da su Rusi zato ovako dugo držali nogu u vratima oko prodaje NIS-a, pokazujući i želju da i dalje utiču na energetsku politiku Srbije u regionu. Da li će Moskva zaista nastaviti tu politiku - posredno preko mađarskog MOL-a, ne mogu da procijenim, ali vraćam Vas na prijateljske veze ruskog predsjednika i mađarskog premijera, na koje ste sami ukazali. S obzirom na to da je MOL ozbiljna poslovna kompanija, ruski utjecaj ne bi smio da bude previše vidljiv, čak i ako ga bude. 

Kada već pominjete lične odnose, šta bi za Srbiju značilo ako bi, nakon aprilskih izbora, vlast u Budimpešti preuzela opozicija? 

-Ankete zaista pokazuju da Orban već duže na tom planu ne stoji baš najbolje; čak i one FIDES-a daju prednost opozicionom kandidatu. U ovom momentu je krajnje neizvjesno hoće li Orban, hvaleći se svojom spoljnom politikom, uspjeti da prosječnog Mađara uvjeri da živi bolje, da je mađarska valuta bolja, da su plate građana veća nego što su, da su veće i penzije, da su cijene u marketima mnogo manje nego ranije i da premijer za sve to nije kriv, iako jeste. Izgubi li, dakle, Orban izbore, to bi možda moglo uticati i na poslovnu transakciju o kojoj smo govorili.

Kako?

-Vučić se pojavio u Orbanovom perdizbornom spotu i pokazao da za njega navija svim srcem. U slučaju da Orban izgubi izbore, što nije, kažem, isključeno, politički odnos Mađarske prema Srbiji mogao bi da zahladi i da MOL, pod uticajem svog akcionara - države Mađarske, odnosno Vlade - na neki politički mig zauzme ne oštriji, ali svakako korporativno logičniji potez. Ne vjerujem da bi to moglo biti zatvaranje rafinerije, ali možda bi potez koji bi Srbiju, kao manjinskog akcionara u NIS-u, stavio u jednako vazalni položaj u kojom je bio sa Rusima.

Pored američkog OFAC-a, ko sve mora da odobri ugovor Rusa i Mađara o prodaji NIS-a?

-Taj će ugovor čekati zeleno svjetlo ne samo Amerikanaca, nego i regulatornih tijela koja se bave zaštitom konkurencije iz Srbije, Mađarske i Evropske unije. MOL je sada najveća naftna kompanija u regionu centralne Evrope, koja posluje na deset tržišta: najveći je snabdjevač i distributer naftnim derivatima u Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj; treći je u Češkoj, drugi u Poljskoj, drugi u Srbiji, prvi u Crnoj Gori, prvi u Bosni i Hercegovini, treći u Sloveniji. Pridruživanjem suvlasništva u NIS-u, MOL postaje još moćnija. Ne kažem da će MOL zloupotrebiti konkurenciju i ponašati se bahato, ali mora imati saglasnost sva tri navedena regulatorna tijela. Ne sumnjam da će srpska i mađarska antimonopolska komisija to odobriti, ali će MOL ostati pod lupom antikorupcijskog tijela EU, prije svega Evropske komisije - Generalnog direktorata za konkurenciju (DG COMP), kao i relevantnih antikorupcijskih tijela.

Hoće li prodaja NIS-a u Srbiji politički stabilizovati predsjednika Vučića?

-Ruski udio u NIS-u kupili su Mađari, nije ga kupila Srbija, još manje Aleksandar Vučić. Ako ugovor prođe, odobriće ga Amerikanci i antimonopolska komisija u EU, nema tu Vučićeve ni zasluge, ni uloge. Ipak, ne sumnjam da će i Vučić, baš kao njegova ministarka energetike, udarati u sve bubnjeve i trubiti u sve trube kako se silno oznojio ne bi li taj sporazum bio potpisan. No, sa tom prepotencijom predsjednika živimo već dugo. Oguglali smo.

Ali mi niste odgovorili na pitanje. Prosječnom glasaču ništa ne znače američki OFAC ili evropska atikorupcijska agencija ako mu beogradska propaganda objasni da je problem, kao i uvijek, riješio lično predsjednik Srbije. Pa, upravo ih je ta propaganda plašila da će se, ne proda li se NIS, Srbija vratiti u devedesete, da neće imati grijanja i da će gorivo kupovati na kantice.

-Čini mi se da je političko stabilizovanje prejaka riječ. Tim prije što Vučićeva propaganda ipak nije uspjela: nismo imali redove na pumpama, građani nisu povjerovali u tu sapunicu. Hoće li prodaju NIS-a pokušati da kapitalizuje? Hoće, naravno. Prethodnih dana je bio u Davosu, bio je zauzet, tek ćemo da čujemo.

Čime je bio zauzet? 

-Vjerovatno susretima sa 60 učesnika Svjetskog ekonomskog foruma. U Davos je, inače, doputovalo 25 državnika, 85 generalnih direktora i menadžera velikih kompanija, ali ne znam sa kojih se to 60 učesnika Vučić sreo. Negdje sam pročitao da je govorio na panelu o evroazijskim pitanjima. Sa druge strane, premijer Hrvatske Andrej Plenković je, na primjer, učestvovao na panelu koji je osmislio Financial Times i govorio o ulozi Evrope u novom svjetskom poretku. 

Komentarišući Biznis forum u Davosu, rekli ste da Vas svijet podsjeća na 1939. godinu. Zašto?

-Zato što imate prepotentnog političara, koji se nudi za novog vladara svijeta. U ruci drži bejzbol palicu i ponaša se kao slon u staklarskoj radnji – ide i lupa sve oko sebe. Njegova reagovanja na njegovoj društvenoj mreži, pisama koja šalje, javna obraćanja ukazuju na nezdravu atmosferu i na njegovu neskrivenu ambiciju da vlada svijetom. U pismu norveškom premijeru Tramp otvoreno kaže da može sve jer je predsjednik Amerike. I da ništa niste čitali o vremenu pred početak Drugog svjetskog rata, ovo što gledate može da vam izazove žmarce niz kičmu. U Davosu se vidjelo kako zapadni dio svijeta polako podliježe tom velikom pritisku. Svojom politikom, svojim stavom, svojim ponašanjem Tramp definitivno mijenja globalni svijet. 

Ima li EU odgovor? 

-Volio bih da je Evropa u Davosu imala spreman odgovor i da su svi, kao danski političari i danska premijerka, iako upisani kao učesnici Svjetskog ekonomskog foruma, poručili da se povlače u znak protesta. Volio bih da su svi evropski lideri učinili isto. Bio bi to pravi odgovor EU na ono što Trump radi. Evropa će uskoro morati da odgovori. Začuđujuće je s kojim žarom je Velika Britanija, jedna od najvećih američkih saveznica, napravila otklon od SAD. Što otvoreno pokazuje. 
EU najavljuje sijaset mjera - od „trgovinske bazuke' i mogućnosti podizanja carina prema američkoj robi, do onoga što je do juče bilo nezamislivo: u Evropi više nije siguran status američkih vojnih baza. U ovom momentu, najveći ekonomski odgovor koji je Evropa mogla da da je potpisivanje sporazuma sa MERCOSUR-om, južnoameričkom ekonomskom i političkom asocijacijom četiri države: Argentine, Brazila, Urugvaja i Paragvaja.

Što to tačno znači?

-Znači da će, ukidanjem carina na izvoz evropske robe u Južnu Ameriku, evropske kompanije godišnje uštedjeti četiri milijarde eura. Slične olakšice imaće i južnoameričke kompanije kada budu izvozile u Evropu. To je ogromno tržište, ogromne su i olakšice. Sve evropske zemlje se još nisu saglasile sa tim sporazumom - većina njih jeste - nakon čega je Ursula fon der Layen prošle subote u Paragvaju na njega stavila potpis. Taj bi dokument uskoro trebalo da potvrdi Evropski parlament, u kojem će se, nema sumnje, o tome voditi žestoka debata. Ipak, vjerujem da će proći. Čak i da ne prođe, sporazum će moći da se sprovodi, budući da EU sličan ugovor ima sa Kanadom: potpisan je 2017. godine, nisu ga ratifikovale sve zemlje EU, ali se primjenjuje i donosi veliku dobit. 

EU pregovara sa Indijom, sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa Indonezijom, sa Malezijom, sa kojima sprema ugovore o slobodnoj trgovini. U trenutku kada Trump svijet kažnjava ogromnim i besmislenim carinama, kada nudi protekcionizam 19. vijeka, EU nastavlja da insistira na slobodnim tržištima, na slobodnoj trgovini, na bescarinskim pravilima. I to je sukob civilizacija. Nije kraj civilizacije, kako bi rekao Fukujama, nego sukob civilizacija. Što je u Davosu bilo bjelodano.