Više od pola mandata glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Milanka Kajganića prošlo je, a javnost i dalje čeka konkretne rezultate najavljenih “velikih obračuna s kriminalom i korupcijom”. Od imenovanja 20. oktobra 2022. godine, njegova kancelarija više liči na prostor šutnje nego na instituciju koja predvodi borbu protiv kriminala u državi, piše novinska agencija Patria.

“I nisam Dodikov čovjek, nemam nikakvu komunikaciju ni s njim ni bilo kojim političarem! Trebaju me se plašiti svi koji su povezani s kriminalom! Nisam od bilo koje političke partije tražio podršku za svoje imenovanje; nikome nisam ništa dužan!”, govorio je Kajganić 2022. godine.

Ako je to istina, neka javnost sada dobije odgovor ko su ti kriminalci iz visoke korupcije s kojima se obračunao? Od tada – gotovo ništa.

Primjerice, optužnica poznata kao Dobrovoljačka, koju je Kajganić potpisao zajedno s Mladenom Vukojičićem, ostaje simbol pravnog revizionizma. Po tome ćemo pamtiti Kajganića! Potvrda te optužnice u Sudu BiH izazvala je akrobacije pravnog sistema, a sam proces traje agonizirajuće dugo, bez konačnog epiloga. Mnogi će reći da je to i cilj, da se proces oteže, a srpska politika 'maše' s njim kao dokaz da su svi bili isti, i oni koji su napadali, i oni koji su se branili.

Prioriteti Tužilaštva, pod Kajganićevim rukovođenjem, očigledno se mijenjaju pod političkim pritiskom. Optužnice se mahom pokreću protiv pripadnika Armije RBiH i MUP-a, dok se slučajevi poput opsade Sarajeva zanemaruju ili potpuno ignorišu. Takva selektivna pravda otvara pitanje da li Kajganić Tužilaštvom uopšte upravlja radi zaštite zakonitosti ili radi političkih interesa?

Bijeg Milomira Savčića, optuženog za genocid u Srebrenici, još uvijek nije rasvijetljen. Mediji su ovaj slučaj povezivali i s Kajganićem, ali rezultata nema.

I dok Ustavni sud BiH jasno označava neustavne prakse, poput obilježavanja Dana Rs, reakcije Tužilaštva izostaju. U Tužilaštvu 16 dana od obilježavanja 9. januara nema nikakvih najava eventualnih istraga. Šutnja Kajganića dodatno produbljuje percepciju da Tužilaštvo pod njegovim vodstvom funkcioniše više kao politički instrument nego kao nezavisna pravosudna institucija.

Ako ovakav trend nepromjenjivosti potraje, mandat Milanka Kajganića ostat će upamćen po neispunjenim obećanjima, selektivnoj pravdi i ispunjavanju želja određenih političkih centara, a ne po borbi protiv kriminala i korupcije zbog koje je imenovan na krilima bivšeg ambasadora SAD Michaela Murphyja.

A, očito je sve bila prevara, kao i nova vlast na čelu sa Trojkom, koju je također Murphy uzdigao do zvijezda. Danas smo više u blokadama, nego u procesima integracija.

Pitanje koje ostaje otvoreno u ovom trenutku jeste ide li Kajganić stopama svojih prethodnika, koji nisu dočekali kraj mandata? BiH bi mogla postati prva zemlja u kojoj glavni tužioci nisu imuni na nečinjenje. Nečinjenje koje ima ozbiljne posljedice, kao što je ignorisanje negiranja genocida ili kršenja odluka Ustavnog suda BiH i obilježavanja neustavnog Dana Rs. A, i optužnice za opsadu Sarajeva kojih nema su sramota i ogledalo cijele institucije.

Konačno, koji je stvarni smisao Kajganićevog rukovođenja Tužilaštvom BiH, ako nije pogodovanje retrogradnim politikama i političarima, koji Bosnu i Hercegovinu vide kao podijeljenu državu! Ako je drugačije, neka Kajganić kaže šta je uradio da Tužilaštvo postane stub pravde, prava i istine!