Admir Čavalić, zastupnik SBiH-a u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o federalnom budžetu, izmjenama Zakona o PIO/MIO FBiH, zaduživanju FBiH i brojnim drugima temama kojima se ovih dana bavi vlast u FBiH.

Razgovarao: Darko Omeragić

Gospodine Čavaliću, zanimljiva se bitka vodila u Parlamentu FBiH u vezi novog Zakona o PIO/MIO FBiH. Sadašnji penzioneri su dobro prošli, ali budući bi mogli svašta očekivati, pa i penzije ispod svakog nivoa. Ovo pitanje ste htjeli popraviti jednim od svojih amandmana, ali on nije prošao. Šta ste htjeli i kakva je budućnost novih penzionera po sadašnjem stanju stvari?

Bilo je nekoliko amandmana. Svi su nažalost odbijeni. Ključni amandman koji sam uputio zajedno sa kolegom Aliefendićem se odnosio na član 81. koji uvodi institut "diferencirana minimalna penzija". Amandmanom smo htjeli podići koeficijente diferencijacije za 5-10%, a kako ne bi imali situaciju da budući penzioner sa nešto manje godina radnog staža ima značajno nižu penziju u odnosu na ostale. To će se sada desiti i to vidim kao nepravdu, diskriminaciju. Također, par puta sam apelovao da Ministarstvo rada i socijalne politike ponudi prelazno rješenje za osobe koje imaju 55+ ili 60+ godina. Nije to neki veliki trošak, a puno znači. Također, uputio sam dva amandmana kojim se brišu članovi 9. i 11. predloženih izmjena zakona. Zašto? Jer ovi članovi potpuno "utapaju" PIO u okvire Budžeta. Prihodi od doprinosa postaju opšti, a ne namjenski i tako preuzimamo praksu entiteta RS.

Budžet FBiH je nikad veći, ali se čini da nije razvojni, nego da je uglavnom baziran na socijalna davanja. Kako komentarišete budžet FBiH za 2026. godinu?

Glavna odlika ovog Budžeta jeste da je rekordan po pitanju oslanjanja na nova zaduženja. Čak 25% Budžeta se odnosi na novi dug koji treba da se realizuje ove godine - preko 2,3 milijarde KM, od toga 800 miliona eura na Londonskoj berzi. Nekih 75% Budžeta je unaprijed definisano zakonima odnosno ranije obavezama prema različitim kategorijama, tako da tu nije bilo nekog posebnog prostora za manevar u kontekstu razvojne komponente. Budžet je dužnički, socijalni, i naravno izborni. Drago mi je da da je bilo političke zrelosti kod zastupnika da prihvate amandman koji sam uputio, a kojim smo podigli Fond solidarnosti na 100 miliona KM. To je i dalje manje od zakonom definisanog iznosa, ali svejedno krupna je stvar ubaciti dodatnih 20 miliona KM. Tačno 50 glasova je bilo za u Zastupničkom domu, a onda je to potvrdio Dom naroda sa 54 glasa.

Da li je moralo doći do novog zaduženja FBiH?

Jeste - jer je u 2025. godini uništena baza za punjenje Budžeta. Regulacije, nameti, inspekcije, zabrane rada, otvoreni obračun sa federalnom privredom, a onda posljedično pad broja zaposlenih, rast inflacije, pad industrijske i poljoprivredne proizvodnje, izvoza i projekcija BDP-a - sve to je rezultiralo činjenicom da se Budžet ne može više oslanjati na javne prihode, već da alternativu mora tražiti u dugu. Ono što ne ohrabruje jesu planirana zaduženja i u narednim godinama. Nakon što smo ove godine probili dužničku barijeru od 2 milijarde KM, u 2027. i 2028. godini se, shodno dokumentima Ministarstva finansija FBiH, planira također ići na nova zaduženja preko 2 milijarde. Zbog toga je kolega Zaimović spominjao „grčki scenarij“. Ja sam naveo da smo bliži RS scenariju.

Ove godine bi trebalo uslijediti i novo rasterećenje privrede, te novi zakon o fiskalizaciji u testnoj fazi. Mogu li radnici očekivati i veće plate?

Od novog rasterećenja privrede nema ništa. To je trebalo biti do kraja prošle godine, pa je najavljeno za sredinu ove godine, pa onda opet najavljeno nakon efekata Zakona o fiskalizaciji i sada smo u saznanju da od toga nema ništa. Spuštanje zbirne stope od 5,5% je iskorak - to sam inicirao, pozdravio i glasao za navedeno - istina, to je urađeno od strane Vlade FBiH kao aktivnost "gašenja požara", a ne stvarna reforma. Dodatnih 5% trenutno nije na vidiku. Trenutna očekivanja su da, ceteris paribus, značajnijeg rasta plata nema.

Zašto u FBiH nema ozbiljnih investitora i u kojim oblastima vidite šanse da se otvori jedna ili više ozbiljnih fabrika. Poznati smo po izvozu pameti, ali nikako da privučemo prave investitore.

Dosta je faktora koji determinišu izostanak investicija - npr. politički, pravni i ekonomski rizici. Šta bi bilo idealno za ovdašnju ekonomiju? Da privučemo neke veće industrijske investicije. Slovačka je dobar primjer zemlje koja je uspjela navedeno. Danas imaju četiri velika proizvođača automobila, sa planom da se ide i na petu. Kao rezultat toga, Slovačka proizvodi više automobila na svakog stanovnika nego bilo koja druga zemlja na svijetu. Jedna investicija tog tipa bi puno značila za FBiH i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Trebamo infrastrukturu za navedenog, kao i strateško privlačenje datih investitora.

Da se opet vratim na budžet i njegovo punjenje. Mislite li da bi se moglo porazmisliti o većem oporezivanju bogatih. Vidimo da raste broj milijardera u BiH.

To je uvijek legitimna tema, ali u praksi obično je u domenu političkog populizma. Ovo naglašavam jer nastojim biti vrlo precizan po ovom pitanju i previše sam skeptičan po pitanju realizacije nekih mjera. Pitanje je šta ustvari treba da targetiramo. Imovinu? Vjerovatno ne jer nismo riješili pitanje ilegalne gradnje. Kako oporezivati nešto što nije legalizovano, a znamo da tu nema nekih značajnijih pomaka. Npr. oporezivanje dividendi je nešto što je poželjno kada govorimo o FBiH. Međutim, dodatni namet na dobit koja bi se reinvestirala nema baš smisla - posebno jer nam nedostaje domaćih investicija. Ne treba zaboraviti i to da obično oni koji su bogatiji u našim društvima imaju i bolje pretpostavke da izbjegnu neke namete. Tako da rizikujemo da upadnemo u zamku stavljanja tereta na srednju klasu i slično. Sve u svemu, mišljenja sam da trebamo reformisati naš fiskalni sistem, ali prije svega sa jednom misijom: da smanjimo fiskalna opterećenja na rad odnosno da skinemo fiskalni teret sa radnika (i prebacimo ga npr. na potrošača). To bi trebao biti fokus fiskalnih politika.

Prije nekoliko dana je tema bila srbijanska kvota za čelik, nekoliko dana poslije toga prvi čovjek Udruženja poljoprivrednika u FBiH Nedžad Bićo je optužio ministra Stašu Košarca da radi za Srbiju, a ne za BiH. 80 posto mesa uvozimo, mljekari u RS se, također, bune. Hrana je sve skuplja, a mi je ne proizvodimo. U čemu je problem i kako ga riješiti?

Srbijanske kvote predstavljaju direktno kršenje CEFTE i prave izuzetnu štetu za našu metalnu industriju. Zbog toga sam pozvao državni i federalni nivo da pod hitno reaguju - pitanje je istina da li neki u državnom nivou vlasti iskreno zastupaju naše interese. Kada je riječ o privremenoj obustavi uvoza goveđeg mesa iz zemalja Južne Amerike, to nije dobra mjera i vjerovatno da je izlobirana iz entiteta RS. Potencijalno vodi nestašici odnosno rastu cijena na tržištu. U globalnom lancu snabdijevanja, Bosna i Hercegovina poput većina drugih zemalja svijeta se oslanja na druge zemlje. Tako je i po pitanju poljoprivrednih proizvoda. Rješenje je da imamo što više alternativa po pitanju snabdijevanja i da se ne oslanjamo na jedan izvor - od hrane pa sve do energetike (zbog toga važnost Južne interkonekcije). Slobodna trgovina i specijalizacija vodi prosperitetu. Samodostatnost se u ekonomiji uglavnom pojavljuje u vrijeme kriza kao refleks i potreba (npr. recesije, ratovi i slično), kaže u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" zastupnik SBiH-a u Parlamentu FBiH Admir Čavalić.