U resoru federalnog ministra industrije, energije i rudarstva Vedrana Lakića nalaze se brojni strateški važni projekti i kompanije od čijeg rada ovisi funkcionisanje FBiH. Povoda za razgovor s ministrom Lakićem je mnogo – od Južne plinske interkonekcije, preko Elektroprivrede BiH i Koncerna pa sve do namjenske industrije. Sve važnija od važnije teme o kojima smo propitali našeg sagovornika.

Razgovarao: DARKO OMERAGIĆ

Ministre Lakiću, koliko je u federalnom budžetu planirano novca za Vaše Ministarstvo, da li ste zadovoljni iznosom i na šta će biti potrošen?

-Budžet Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije za 2026. godinu iznosi nešto manje od 60 miliona konvertibilnih maraka. Naravno da bi svako ministarstvo željelo više, ali s ovim iznosom možemo realizovati ključne politike koje smo zacrtali. Najveći dio sredstava ide u oblasti energetike i rudarstva, zatim u stabilizaciju i razvoj namjenske industrije, u projekte pravedne tranzicije, dok značajan dio ostaje usmjeren na socijalne mjere poput uvezivanja radnog staža radnicima. Ovo je budžet koji ima i razvojnu i socijalnu komponentu i koji odgovara realnim potrebama sistema u ovom trenutku.

Možete li nam odgovoriti dokle su stigli razgovori s američkim investitorima u Južnu plinsku interkonekciju, te koje korake treba poduzeti da se osigura prohodnost projekta do početka gradnje, te da li se zna model gradnje, odnosno da li je to koncesija i na koliko godina?

-Vlada Federacije BiH je usvajanjem Informacije o Pismu namjere američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC otvorila institucionalan i transparentan dijalog o razvoju Južne plinske interkonekcije. To je za nas strateški projekat jer se danas Federacija BiH snabdijeva gasom iz samo jednog pravca i jednog izvora, što je ozbiljan sigurnosni rizik. Razmatramo model koncesije jer je to najbrži i najefikasniji način realizacije ovako složenog infrastrukturnog projekta. Trenutno smo u fazi detaljne razrade pravnog, institucionalnog i tehničkog okvira, uz jasno razdvajanje svakog projekta i striktno poštivanje zakona. Intenzivno radimo na svim nivoima i vrlo brzo ćemo javnosti predstaviti jasan hodogram narednih koraka.

JUŽNA PLINSKA INTERKONEKCIJA

Do kojeg roka najranije možemo očekivati da bude izgrađena Južna plinska interkonekcija? Da li je to 2027. godina ili kasnije?

-Mi smo sebi vrlo jasno postavili cilj – Južna plinska interkonekcija mora biti završena i puštena u pogon do kraja 2027. godine. To nije proizvoljan rok, to je strateška nužnost. Nakon toga nastupaju sankcije i zabrana uvoza ruskog gasa i mi ne smijemo dočekati taj trenutak nespremni. Ovo nije projekat koji se radi zbog političkih poena, već zbog energetske sigurnosti građana i privrede Federacije BiH. Sve aktivnosti koje danas provodimo planirane su upravo s tim rokom na umu.

Kako odgovarate na kritike koje najčešće dobijate od opozicije i stručnjaka za gasnu privredu Almira Bečarevića da se projektu Južna plinska interkonekcija pristupilo stihijski, da se o projektu priča, a da se ne razmišlja o zakupljivanju kapaciteta na terminalu na Krku, odakle bi se trebao preuzimati plin za ovu interkonekciju? Da li imate plan da se zakupe kapaciteti već sada?

-Mi uvažavamo svačije mišljenje i saslušavamo sve kritike, sve su dobrodošle. Ne mislim da se projektu pristupa stihijski i razumijem svakoga ko iznosi svoje mišljenje u vezi sa projektom južne interkonekcije. To je veoma dobar pokazatelj, jer se vidi veliki interes za ovaj projekat i svako želi da doprinese. Naravno da je jedno od najbitnijih pitanja i zakup kapaciteta i to je dio procesa koji će biti realizovan u skladu s dinamikom izgradnje i u ovom trenutku razmatramo nekoliko scenarija. Razgovaramo sa svim relevantnim institucijama i državama partnerima. Naša posjeta Zagrebu i razgovori s premijerom Andrejem Plenkovićem jasno su pokazali da Republika Hrvatska snažno podržava ovaj projekat i da, prema njihovim procjenama, postoji dovoljno kapaciteta i na LNG terminalu Krk za Bosnu i Hercegovinu.

Elektroprivreda BiH je u gubitku, iako je cijena za krajnje potrošače povećana. Da li ste na pomolu rješenja za ovu važnu kompaniju i da li će biti novog povećanja cijene električne energije za građane ili privredu, te kako sada posluje ovo javno preduzeće?

-U 2026. godini se ne planiraju povećanja cijene električne energije za građane i to je jasna poruka. Problemi Elektroprivrede BiH nisu nastali jučer, oni su rezultat godina neulaganja i zanemarivanja rudnika. Ako rudnici ne isporuče ugalj, elektroprivreda mora kupovati skupu električnu energiju na tržištu. Da nismo reagovali u protekle tri godine, danas bismo govorili o stečajevima Kreke, Banovića i ostalih rudnika. Danas Elektroprivreda BiH uredno snabdijeva građane, stabilizuje se i ide ka razvoju novih proizvodnih kapaciteta, uključujući hidroelektrane i baterijska skladišta. Paralelno s tim, planiran je razvoj gasnih kapaciteta koji će dugoročno rasteretiti sistem.

Šta je urađeno na polju sređivanja stanja u rudnicima u sastavu Koncerna?

-U posljednjih godina, da budem iskren, uspjeli smo zaustaviti trend pada proizvodnje uglja iz rudnika i iz koncerna, što je bio ključni preduslov za stabilizaciju cijelog elektroenergetskog sistema. Plan je da se, po pitanju rudnika Zenica, uz kredit Svjetske banke, radnici socijalno zbrinu, dok se istovremeno u Kreki i Banovićima grade fotonaponske elektrane. Ostalim rudnicima pomažemo kroz nabavku opreme i podizanje proizvodnje. Posebno naglašavam dokapitalizaciju RMU Banovića, kao jedan od ključnih poteza kojim smo spriječili potpuni kolaps. Danas paralelno razvijamo alternativne izvore energije jer je jasno da gas mora postati zamjena za ugalj. U tom kontekstu želim naglasiti da su planirane i tri gasne elektrane – u Tuzli, Kaknju i jedna u Hercegovini. To je strateški zaokret koji garantuje stabilnost sistema i nova radna mjesta.

NAMJENSKA INDUSTRIJA – OD OČAJA DO RAJA

U Vašem resoru je i namjenska industrija koja doživljava procvat. Možete li nam ukratko opisati trenutno stanje u ovoj oblasti i šta može očekivati od kompanija namjenske industrije u ovoj godini?

-Namjenska industrija je danas u potpuno drugačijoj poziciji nego prije nekoliko godina. Zatekli smo stečajeve, blokade i zastarjelu opremu, a danas govorimo o stabilizaciji, rastu i novim investicijama. One polako dolaze u situaciju da budu lideri, ne samo regiona, nego mogu reći i Evrope, pa i šire. Ja ne mogu reći da su oni svi bez problema, to nije istina. Snalaze se, rade zajedno i ono što im je nedostajalo međusobno jeste jedan kohezivni faktor, što je u ovom trenutku Ministarstvo. Zrak je stabilizovan i samostalno isplaćuje plate i doprinose, TRZ Hadžići ide ka stabilnosti, Pretis i Igman polako stabilizuju svoje poslovanje, dok kompanije poput BNT-TMiH, Ginexa i Binasa bilježe rast proizvodnje i sve snažniji izlazak na međunarodna tržišta.

-Ono što je jednako važno jeste da ne govorimo samo o spašavanju postojećih kapaciteta, već i o širenju industrijske baze. Planirana je izgradnja novih fabrika namjenske industrije širom Federacije BiH, čime šaljemo jasnu poruku da se ova industrija više ne veže isključivo za nekoliko tradicionalnih lokacija, već postaje motor razvoja cijele Federacije BiH. Namjenska industrija, uprkos naslijeđenim problemima, danas ima potencijal da postane jedan od ključnih generatora ekonomskog rasta, zapošljavanja i tehnološkog razvoja Federacije Bosne i Hercegovine.

U prethodnim godinama ste potpisali nekoliko ugovora o uvezivanju staža radnicima iz privatnog i javnog sektora. Da li planirate da i u ovoj godini nastavite s tim procesom, te koliko ćete novca za tu svrhu izdvojiti i za koliko radnika bi trebalo da bude uvezan staž?

-Apsolutno. Briga o radnicima je jedna od konstanti našeg rada. U budžetu za 2026. godinu planirana su sredstva za nastavak uvezivanja radnog staža radnicima u javnom i privatnom sektoru. To je pitanje socijalne pravde i dostojanstva ljudi koji su godinama radili, a nisu imali uplaćene doprinose, i od tog principa nećemo odustati“, kaže u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" federalni ministar industrije, energije i rudarstva Vedran Lakić.