Piše: Oleksandr Levčenko

U noći 3. februara 2026. godine, Rusija je izvela kombinovani vazdušni napad na Ukrajinu. Ukupno je ruska vojska koristila 450 jurišnih bespilotnih letjelica, četiri protivbrodske hipersonične rakete 3M22 Cirkon, 32 balističke rakete Iskander-M/S-400, sedam krstarećih raketa H-22/H-32 i 28 krstarećih raketa H-101/Iskander-K. Glavni napad bio je usmjeren na objekte energetske infrastrukture u Kijevu i Kijevskoj oblasti, kao i u Harkovu, Dnjepropetrovskoj, Sumskoj, Viničkoj, Odeskoj i drugim regijama. U Kijevu je, kao posljedica napada, zabilježena šteta u pet okruga. Oko 1.170 višespratnica ostalo je bez grijanja.

U Kijevskoj oblasti napadnute su Tripiljska termoelektrana i trafostanica od 750 kV koja povezuje NE Rivne s glavnim gradom. U Harkovu je noćni napad raketama i dronovima bio usmjeren na objekte energetske infrastrukture. Kao rezultat napada, termoelektrana Harkov pretrpjela je kritičnu štetu. Kako bi se spriječilo smrzavanje mreže, gradske vlasti bile su prinuđene da ispuste rashladnu tečnost iz sistema koji obezbjeđuje snabdijevanje toplotom 820 kuća koje napaja jedna od najvećih termoelektrana u gradu.

U Viničkoj oblasti, u Ladyžinu, pogođena je lokalna termoelektrana i drugi objekti energetske infrastrukture, zbog čega je najmanje 50 naselja ostalo bez struje. U Dnjepropetrovskoj oblasti glavni udar bio je usmjeren na termoelektranu Pridnjeprovsk. U Sumskoj oblasti u napadu su oštećene dvije visoke zgrade. U Odeskoj oblasti glavni udar pao je na energetsku i civilnu infrastrukturu. Više od 50 hiljada stanovnika ostalo je bez struje, a oštećene su stambene zgrade, skladišta i administrativne prostorije. Eksplozije su se dogodile i u Černihivskoj, Čerkaskoj, Poltavskoj i Zaporiškoj oblasti.

Današnje masovno granatiranje pri temperaturama od -25 °C dovelo je do kritičnih oštećenja opreme u nekoliko termoelektrana, što je bio pokušaj potpunog onesposobljavanja sistema za održavanje života niza velikih gradova u Ukrajini. Pogađanje transformatorskih čvorova i mašinskih sala termoelektrana balističkim raketama i dronovima izazvalo je prekid proizvodnje toplote upravo u onim područjima gdje je opterećenje mreža bilo na vrhuncu, što je hiljade stambenih zgrada u Kijevu, Harkovu i Dnjepru dovelo u opasnost od smrzavanja. Ukupno je milion Ukrajinaca ostalo bez stabilnog snabdijevanja toplotom u zemlji u uslovima mrazeva od -25 °C.

Masovni udar ruskih oružanih snaga na Ukrajinu u noći 3. februara stavlja Donalda Trampa u izuzetno nezgodan položaj pred američkim biračima i međunarodnim partnerima. Rusija je namjerno odabrala taktiku ignorisanja ličnog zahtjeva američkog predsjednika, pokazujući da su humanitarni aspekti nebitni kada je riječ o strategiji uništavanja ukrajinske infrastrukture. Za Bijelu kuću ovo je direktan signal da Moskva neće praviti stvarne ustupke, već samo imitira pregovore o lojalnosti kako bi dobila na vremenu.

Uprkos nedavnim izjavama Donalda Trampa o napretku u postizanju mirovnih sporazuma, Moskva je pokazala potpuno zanemarivanje američkog posredovanja, udarajući u trenutku najveće ranjivosti energetskog sistema, što je direktan dokaz Putinovog zanemarivanja mirovnih napora američkog predsjednika. Trampov pokušaj izgradnje „energetskog primirja“ svijet je doživio kao prvi korak ka miru. Međutim, današnji udar na ukrajinske termoelektrane izgleda kao cinična kalkulacija Moskve, koja nije samo nastavila granatiranje, već je čekala trenutak kada je infrastruktura bila najranjivija zbog jakih mrazeva, koristeći pauzu koju je predložio Tramp za gomilanje projektila. Ovo američku inicijativu od humanitarne geste pretvara u stratešku zamku za Ukrajinu, organizovanu uz posredovanje SAD-a.

Za administraciju Bijele kuće ovaj napad trebalo bi da postane upečatljiv primjer Putinove „pouzdanosti“ u pregovorima. Američki predsjednik je više puta naglašavao svoj „odličan odnos“ s ruskim liderom, ali današnje eksplozije u ukrajinskim gradovima pri temperaturama od -25 °C ukazuju na to da Kremlj koristi Trampov autoritet samo kao pokriće za pripremu novih udara. Ovo ugrožava ne samo energetsku bezbjednost Ukrajine, već i ugled SAD-a kao globalnog arbitra sposobnog da garantuje sprovođenje bilo kakvih sporazuma.

Raketni napad 3. februara konačno ruši narativ da je moguće pregovarati s Putinom „muški“ izvan okvira zvaničnih institucija. Tramp je pokušao da energetsku krizu pretvori u humanitarni slučaj za brzi diplomatski uspjeh, ali je kao odgovor dobio eskalaciju. To dokazuje da jedini jezik koji Kremlj razumije nijesu lični zahtjevi za „tišinu“, već konkretne prisilne mjere, koje je američka administracija do sada izbjegavala da koristi. Današnja eskalacija direktno je sredstvo pritiska pred mirovne pregovore u Abu Dabiju. Rusija pokušava da ojača svoju poziciju za pregovaračkim stolom, stvarajući kritičnu situaciju u ukrajinskoj pozadini svega nekoliko sati prije sastanka.

Ovo nije samo ratni čin, već direktan izazov ličnom autoritetu Donalda Trampa, koji je nedavno javno najavio „džentlmenski sporazum“ s Kremljem o obustavi napada na energetska postrojenja zbog ekstremne hladnoće.

Masovni napad 3. februara pokazuje da je Moskva spremna da ponizi svoje posredničke partnere, prikazujući diplomatske napore Vašingtona kao naivne i bez stvarne težine u očima Kremlja. Ako Tramp ostavi ovaj čin agresije bez snažnog odgovora ili makar javne osude kršenja sporazuma, to će biti signal cijelom svijetu da „diplomatija dogovora“ s Kremljem ne vrijedi ni papira na kojem je napisana. Svaki dalji prijedlog Vašingtona za prekid vatre sada će biti dočekan s dubokim skepticizmom.

Situacija s granatiranjem, na pozadini Trampovih izjava, stvara opasan presedan „upravljane eskalacije“, u kojem sama Rusija određuje granice i vrijeme bilo kakvih pauza. Dok američki predsjednik govori o uspjesima u dijalogu, Ukrajina se suočava sa stvarnošću u kojoj se energetski sistem uništava s još većom okrutnošću. Ako Tramp ne želi da uđe u istoriju kao lider čije je „mirovno“ posredovanje pomoglo agresoru da pripremi najteži udar ove zime, mora promijeniti alate komunikacije s Moskvom.

Granatiranje se dogodilo tokom boravka u Kijevu predsjedavajućeg OEBS-a i generalnog sekretara OEBS-a, koji su stigli u Kijev da prate situaciju u Ukrajini i planirali da otputuju u Moskvu na razgovore s rukovodstvom Kremlja. Takođe se dogodilo nekoliko sati prije dolaska generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea u zvaničnu posjetu Kijevu, što ukazuje na svjesnu eskalaciju od strane Kremlja i činjenicu da pregovore vide kao izgovor za odugovlačenje, a ne kao osnovu za stvarnu deeskalaciju.

Izbor datuma za granatiranje ukrajinske energetske infrastrukture od strane Kremlja direktno je povezan s temperaturnim vrhuncem, kada su mrazevi u Ukrajini dostigli -25 °C. Ovo je svjesni pokušaj Moskve da izazove humanitarnu katastrofu kaskadnim isključenjima grijanja u ukrajinskim megagradovima. U tom smislu, međunarodna zajednica treba da obrati pažnju na rusku upotrebu dronova sa zapadnim komponentama za ciljano uništavanje ukrajinskih termoelektrana.

Granatiranje 3. februara pokazuje da bez stvarnih sankcionih ograničenja i jačanja ukrajinske protivvazdušne odbrane, svaki razgovor o „energetskom primirju“ samo daje agresoru vrijeme da se bolje pripremi za sljedeći udar. Masovni raketni napad u noći 3. februara otkrio je kritičnu zavisnost globalne bezbjednosti od propusta u režimu sankcija u vezi s elektronikom dvojne namjene. Upotreba stranih komponenti proizvedenih krajem 2025. godine u novim serijama raketa potvrđuje da je Rusija uspješno prilagodila svoje logističke lance snabdijevanja za sankcionisane proizvode, što zahtijeva hitan prelazak s deklarativnih ograničenja na krivičnu odgovornost za zaobilaženje sankcija.

Masovno granatiranje energetske infrastrukture u vrijeme temperaturnog minimuma ukazuje na prelazak Rusije na strategiju stvaranja „tehnogenog kolapsa“ u Ukrajini. Cilj Kremlja nije samo privremeni nestanak struje, već nepovratno uništavanje kritičnih energetskih čvorova koji se ne mogu brzo zamijeniti u uslovima mraza. Ovo pokazuje namjeru agresora da cijele regije pretvori u zonu nepodobnu za život, što predstavlja ratni zločin prema međunarodnom pravu.

Poseban cinizam leži u činjenici da Rusija namjerno uništava visokonaponsku opremu s dugim proizvodnim ciklusom, znajući da u takvim mrazevima, bez hitnog obnavljanja snabdijevanja toplotom, infrastruktura gradova može pretrpjeti nepovratnu štetu u roku od svega nekoliko sati. To primorava timove ukrajinskih energetskih radnika da rade u vanrednom režimu, pokušavajući da stabilizuju sistem pod prijetnjom ponovljenih udara i u uslovima zaleđivanja opreme.

Upotreba taktike kombinovanih udara, gdje kamikaza-dronovi iscrpljuju protivvazdušnu odbranu prije lansiranja balističkih raketa, ukazuje na promjenu prioriteta Ruske Federacije s vojnih ciljeva na sistemski teror civilnog stanovništva. Meta nijesu samo proizvodni kapaciteti, već i čvorovi za distribuciju električne energije koji obezbjeđuju rad centralizovanih sistema grijanja i sistema vodosnabdijevanja. Trenutna eskalacija potvrđuje stratešku ranjivost civilne infrastrukture na moderno visokoprecizno oružje, što je lekcija za cijelu Evropu.

Rusija koristi Ukrajinu kao poligon za uvježbavanje doktrine „strateške paralize“ države bez direktnog sukoba s regularnom vojskom na bojnom polju. Ako svjetska zajednica ne pronađe efikasan mehanizam za zaštitu kritičnih objekata od takvih napada, to će stvoriti presedan u kojem bilo koja razvijena evropska država može biti vraćena u „predindustrijsku eru“ za svega nekoliko sati.