Duboko u stijenama Biokova, daleko od pogleda i svakodnevnih ruta, decenijama je postojao prostor zamišljen kao posljednje utočište državnog vrha u slučaju globalne katastrofe. Riječ je o objektu o kojem se u javnosti gotovo ništa nije znalo, a čije je postojanje bilo obavijeno strogom tajnom još od hladnoratovskih godina, prenosi Dnevno.hr.

U vrijeme kada je strah od nuklearnog sukoba bio realna politička i vojna prijetnja, bivša Jugoslavija gradila je niz tajnih objekata. Jedan od najambicioznijih bio je kompleks u Biokovu, poznat pod oznakom Kuk-0, zamišljen kao rezervno komandno mjesto države. U slučaju atomskog rata, Josip Broz Tito bi iz ovog skloništa upravljao zemljom.

Strogo čuvana tajna u srcu planine

Objekt Kuk-0 građen je u više faza, od ranih pedesetih do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ukupna dužina tunela prelazila je kilometar, a kompleks je posjedovao kompletnu infrastrukturu, uključujući struju, vodu i napredne ventilacione sisteme. Sklonište je projektovano kao samoodrživi sistem u kojem je politička elita sa svojim porodicama mogla boraviti mjesecima, potpuno izolovana od posljedica nuklearnog udara.

Postoje i nepotvrđene priče da su stanovnici obližnjih Gornjih Bekavaca morali iseliti kako bi se osigurao sigurnosni prsten od najmanje dva kilometra oko objekta. Nivo tajnosti bio je toliko visok da vojnici koji su radili na izgradnji često nisu znali pravu namjenu prostora koji podižu.

Podzemni grad s bolnicom i apartmanima

Unutar kompleksa nalazile su se prostorije za dekontaminaciju, bolnica, kuhinja, konferencijska dvorana, te niz apartmana za političku elitu. Najluksuzniji dio bio je rezervisan za Tita, opremljen skupocjenim namještajem i tada najmodernijom tehnologijom. Spominju se i tajni izlazi koji su navodno vodili do obale, pa čak i do ostrva Brač, mada takvi navodi nikada nisu zvanično potvrđeni.

Od vojnog strateškog centra do ruševine

Početkom devedesetih godina, Kuk-0 je napušten, opljačkan i prepušten propadanju. U jednom periodu postojali su pokušaji da se prostor iskoristi za uzgoj gljiva, ali je i taj projekt ubrzo propao. Danas ovaj kompleks stoji prazan, uprkos očiglednom turističkom i historijskom potencijalu, služeći kao nijemi podsjetnik na vrijeme kada se država pripremala za najgori mogući scenario.