Na političkoj sceni Crne Gore u godini kada zemlja treba da završi pregovore sa Evropskom unijom (EU) miješaju se karte nakon što je prosrpska Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića odlučila da izađe iz državne i podgoričke vlasti, godinu i po prije redovnih izbora.

I dok Vlada premijera Milojka Spajića i bez Kneževićevih poslanika ostaje sa stabilnom većinom u parlamentu, izvjesno je da nema više većine u glavnom gradu Podgorici i da će vjerovatno morati da se uvodi prinudna uprava ili ide na vanredne lokalne izbore, koji bi bili treći u četiri godine.

Izlazak DNP-a iz vlasti epilog je višemjesečne sage oko gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, kojem se Kneževićeva partija oštro usprotivila dok su ostale partije vlasti, predvođene Spajićevim Pokretom Evropa sad (PES). Turski izvođač je tek uz pomoć policije počeo radove, nakon što su prethodno uhapšeni mještani koji su protestovali protiv kolektora.

DNP je onda od Spajića tražila da podrži njihove zahtjeve o rješavanju identitetskih pitanja, odnosno uvođenju srpskog jezika kao službenog, dvojnog državljanstva sa Srbijom i trobojke kao „narodne zastave“. Pošto je Spajić to odbio na Vladi, njen potpredsjednik iz DNP-a Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević podnijeli su ostavke.

Srpski blok na dvije strane

Povratak u opoziciju Knežević je obilježio prepoznatljivom retorikom: „Ovu antisrpsku Vladu treba srušiti i Crna Gora treba da ide na vanredne parlamentarne i lokalne izbore prije 2027. godine“, poručio je u više intervjua posljednjih dana.

Ipak, u toj „antisrpskoj Vladi“ ostaće Nova srpska demokratija (NOVA), predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koja je 14 godina sa Kneževićevom DNP u koaliciji koja se ranije zvala Demokratski front (DF), a sada „Za budućnost Crne Gore“ (ZBCG).

Prije nekoliko dana Mandić je sazvao sve stranačke organe i funkcionere koji su jednoglasno odlučili da stranka treba da nastavi započeti posao u okviru parlamentarne većine i Vlade Crne Gore, kako bi se, između ostalog, povratak bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS) „učinio nemogućim“.

Mandić je ranije poručio da podržava Kneževićeve identitetske zahtjeve, ali da nije realno da oni budu ostvareni u ovom trenutku jer nemaju dovoljno poslanika u parlamentu. „Sve što je bilo neriješeno ili pogrešno ustavno i zakonski normirano decenijama unazad ne možemo riješiti u jednom skoku. To možemo uraditi samo ako nam narod da potrebnu podršku i broj narodnih predstavnika koji su spremni da takva rješenja podrže i ugrade u sistemske akte države“, potvrdili su i njegovi politički saborci, uz poruku da neće raskidati ni koaliciju sa DNP.

Oni su aklamacijom zadužili Mandića da, „u bratskoj komunikaciji sa Kneževićem, definiše zajednički pristup svim pitanjima koja su bliska srpskom narodu“.

I Kneževića je predsjedništvo njegove stranke zadužilo da u što skorijem roku inicira razgovor s Mandićem o daljoj budućnosti koalicije ZBCG. Poručio je da će s Mandićem ostati u prijateljskim odnosima i ako dođe do raskida koalicije, ali je nagovijestio razlaz jer je, kako je rekao, „nerealno da je dio koalicije u vlasti, a dio u opoziciji“, piše DW.

Ko će uzeti najviše srpskih glasova?

Analitičari u Crnoj Gori prethodnih dana različito su ocijenili ove poteze dosadašnjih saveznika. Jedni smatraju da je razlaz Mandića i Kneževića neminovan i da slijedi bitka za prevlast u srpskom korpusu, pri čemu će Knežević za sobom povući „tvrđi dio biračkog tijela“, kojem su identitetska pitanja najvažnija.

Drugi tvrde da je ovo samo igra Mandića i Kneževića s ciljem da, ovako formalno razdvojeni, otkinu glasove drugim partijama, prvenstveno vladajućem PES-u, ali i Demokratama, a onda ih ponovo spoje, u okviru neke buduće vlasti.

U cijeloj dinamici biće interesantan i odnos srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je otvoreno podržavao i Mandića i Kneževića prethodnih godina. Posljednjih mjeseci klatno je pretegnulo ka Kneževiću kojeg je Vučić, nakon policijske intervencije u Botunu, čak nazvao i liderom srpskog naroda u Crnoj Gori, iako je Mandić na visokoj funkciji, a i njegova stranka znatno je jača po broju poslanika od Kneževićeve.

Vučić je i nakon njegovog izlaska iz Vlade nastavio da hvali Kneževića, poručujući da „on ne kalkuliše i ne pravi kompromise s političkom platformom i programom, što je velika rijetkost u Srba i zaslužuje svaku vrstu poštovanja“.

U borbi za lidera Srba u Crnoj Gori veliku ulogu mogu odigrati i mediji bliski vlastima u Beogradu i njihove filijale u Crnoj Gori, dok je za Kneževića otežavajuća okolnost što je Spajić počeo da mu smjenjuje i funkcionere po dubini na državnom nivou, a isto najavljuje i gradonačelnik Podgorice iz PES-a Saša Mujović.

U toj situaciji, prednost u ovim resursima ostaće u rukama Mandića čiji kadrovi ostaju u vlasti. Sve u svemu, prvi test budućih odnosa dosadašnjih koalicionih partnera biće vrlo brzo, u samom parlamentu, jer će Knežević preći u opozicione klupe, a kada bude napadao vlast, njeno lice u Skupštini biće upravo Mandić.