Piše: Andrej Nikolaidis (CdM)

Srbija je 51 mjesto iza Crne Gore po indeksu korupcije. Borba protiv korupcije ključni je parametar prilikom ulaska u EU. Što znači da Srbija nema namjeru u EU. To je tek jedan od razloga zašto je nemoguća zajednička EU integracija Crne Gore i Srbije. Zahtjev za zajedničkim ulaskom je zapravo zahtjev da se u EU ne ide

Crna Gora je i zvanično najmanje korumpirana država na Zapadnom Balkanu. To proizilazi iz Indeksa percepcije korupcije, kojim u procesu donošenja politika kao pouzdanim mjerilom barataju takozvani donosioci odluka. Evo: https://www.cdm.me/politika/najbolja-na-zapadnom-balkanu-crna-gora-na-65-mjestu-po-indeksu-percepcije-korupcije/

Kao i slučaju polupune/poluprazne čaše, i ovdje je moguće zauzeti različite, često opozitivne perspektive. No jasno je da kontekst određuje značenje. A naš kontekst je Zapadni Balkan i proces EU integracija. Besmisleno je porediti stanje korupcije u Crnoj Gori sa onim u Luksemburgu. Najbolji na Zapadnom Balkanu je tačno ono mjesto na kojem Crna Gora treba biti, ukoliko namjeravamo prvi sa Zapadnog Balkana ući u Evropsku uniju.

Kolaž/transparency.org/

Rečeni nam indeks govori još nešto: ova država nije ni izbliza toliko korumpirana koliko je neki – recimo iz Beograda, recimo Ana Brnabić, recimo Aleksandar Vučić – žele predstaviti. Godinama, zapravo evo decenijama, slušamo o „endemskoj korupciji“ i kriminalnoj Crnoj Gori. Kao što se sada navodna korupcija koristi kao argument da „Crna Gora nije spremna za članstvo u EU“, isti je navodni „argument“ korišten kao navodni „dokaz“ da ova zemlja nije spremna za nezavisnost.

Beograd je stvorio medijsku sliku o Crnoj Gori kao o leglu korupcije koja čak ugrožava Srbiju, jer se iz Crne Gore preliva u jadnu nju.

Kad ono… Srbija je 51 mjesto iza Crne Gore na ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije.

Da nije ničeg drugog, samo ta činjenica dovoljan je dokaz da je nedavna združena akcija srpskog državnog vrha, tokom koje je najprije Vučić zahtijevao zajednički prijem Crne Gore i Srbije u EU, a Brnabić potom elaborirala kako i zašto Crna Gora još „nije spremna“ – promašen i uzaludan.

Ne možemo zajedno u EU zato što je ova zemlja za Srbiju – Švajcarska. Zato što Crna Gora redom zatvara, a Srbija čak ni ne otvara poglavlja. Zato što ogromna većina građana Crne Gore želi u EU, a slična većina građana Srbije to ne želi.

Što bi rekli navijači: pogledajte semafor.

Sve ostalo je nasilje nad zdravim razumom i šibicarenje u zoni iracionalnog, zavisti a, bogami, i slabo prikrivene mržnje.

Uzmite za primjer Milana Kneževića. On izgara u borbi protiv korupcije u Crnoj Gori. Ali je slijep za korupciju u Srbiji, za račun čijih planova o zajedničkom (ne)ulasku u EU djeluje. Ironija je očita. Ako Knežević misli dobro Srbiji, a nema razloga da se vjeruje suprotno, najbolje što bi mogao učiniti za tu zemlju je da svoja iskustva iz doista uspješne borbe protiv korupcije u Crnoj Gori prenese beogradskim partnerima. Kao čovjek i sunarodnik iz zemlje koja će u EU ući najmanje deceniju prije Srbije, on bi ako ne formalno, a ono svakako savjetodavno, mogao predvoditi antikorupcijsku borbu u Srbiji koja očito nema znanja i snage da bez pomoći riješi nagomilane probleme.