Na prvi pogled, šal, ešarpa ili marama koju stjuardesa nosi oko vrata kao dio službene uniforme mogu da djeluju kao jednostavan modni dodatak.

Međutim, nije riječ ni o izgledu ni o stilu, ovaj detalj ima važnu ulogu u slučaju opasnosti u avionu.

Kabinsko osoblje ili stjuardese, kako ih često nazivaju, uvijek su uredno i elegantno obučene, sa pažljivo njegovanim frizurama, suknjama koje naglašavaju ženstvenost i maramama koje nose oko vrata.

Iza naizgled jednostavnog i elegantnog izgleda marame krije se bogata istorija i čitav niz funkcionalnih uloga koje daleko prevazilaze puku estetiku. Od svojih ratnih korijena do današnjeg statusa simbola profesionalizma, identiteta, pa čak i bezbjednosti, marame stjuardesa imaju izuzetan značaj.

Istorijsko porijeklo marame za stjuardese
Tradicija nošenja marama datira još iz ranih dana komercijalne avijacije, tokom tridesetih i četrdesetih godina. U to vrijeme putovanje avionom još je bilo luksuzno iskustvo, a avio-kompanije su nastojale da projektuju sliku sofisticiranosti, čistoće i pouzdanosti. Od stjuardesa tog doba očekivalo se da budu graciozne, da imaju profesionalno držanje i da putnicima pružaju gotovo majčinsku brigu tokom leta.

Marame su uvedene ne samo kao modni detalj već i kao dio šireg nastojanja da se standardizuje i unaprijedi izgled posade. Tokom četrdesetih godina, u vrijeme Drugog svjetskog rata, mnoge stjuardese bile su bivše medicinske sestre ili vojni pomoćnici. Marama oko vrata odražavala je medicinsku i njegovateljsku odjeću tog perioda, suptilno pojačavajući predstavu o tome da su ove žene obučene profesionalke sposobne da se izbore sa vanrednim situacijama.

Pojedini istoričari navode i da je marama imala ulogu simbola skromnosti, doprinoseći održavanju pristojnosti u konzervativnim društvenim okolnostima tog vremena.

Do pedesetih i šezdesetih godina, kako je vazdušni saobraćaj postajao dostupniji i konkurentniji, avio-kompanije su sve više koristile uniforme, a posebno marame, kao sredstvo vizuelnog prepoznavanja.

Svaki prevoznik razvijao je jedinstvene dizajne: Pan Am je koristio smjele geometrijske motive, TWA oštre crveno-bijele šare, dok je Britiš ervejz uvodio elemente zastave Ujedinjenog Kraljevstva. Marame tako nisu bile samo dekorativan detalj, već su postale trenutni identifikatori identiteta avio-kompanije, slično ulozi koju danas ima logo.

Funkcionalne uloge marame za stjuardese
Iako se često doživljava kao isključivo ukrasni detalj, marama ima više praktičnih namjena.

Standardizovana marama osigurava da svi članovi posade imaju jedinstven izgled, čime se jača prepoznatljivost brenda i korporativni identitet. S obzirom na to da temperature u avionskoj kabini mogu da variraju, marama stjuardesama pruža i osjećaj topline.

U rijetkim, ali potencijalno opasnim situacijama, marama može da posluži kao improvizovani zavoj ili kao signalna zastavica tokom evakuacije putnika. Takođe, može da se koristi za prekrivanje usta i nosa, čime se smanjuje izloženost česticama u vazduhu.

Avio-kompanije često biraju svilu ili sintetičke mješavine za izradu marama, jer su takvi materijali otporni na gužvanje, zadržavaju oblik i nakon dugih smjena i lako se održavaju.

Simbolika i kulturni identitet
Avio-kompanije sa sjedištem u zemljama sa snažnom tekstilnom tradicijom, poput Džapan erlajnsa, Singapur erlajnsa i Er Indije, koriste marame kako bi istakle nacionalno nasljeđe. Marame kompanije Singapur erlajns, inspirisane batikom, nose cvjetne motive koji podsjećaju na indonežansku i malezijsku umjetnost, odajući počast regionalnoj kulturi, a istovremeno jasno izdvajajući posadu na globalnoj sceni.

Na taj način marama postaje više od običnog odjevnog predmeta – ona djeluje kao kulturni ambasador. Putnici koji se ukrcavaju na let od Tokija do Pariza mogu uočiti suptilne razlike između marama koje nose posade ANA i Er Fransa, pri čemu svaka odražava različite estetske filozofije i nacionalni ponos.