Elvedina Muzaferija danas je završila Super-G utrku na Zimskim olimpijskim igarama Milano – Cortina 2026. u kojoj je zauzela 16. mjesto što je, ponovo, i najbolji rezultat za Bosnu i Hercegovinu.

U konkurenciji 43 olimpijke, Elvedinino vrijeme iznosilo je 1:25.85, a čak 17 takmičarki nije uspjelo završiti današnju trku. Ovo je njen do sada najbolji rezultat u karijeri i najbolji za BiH, piše Bosna.hr.

“Bilo je ok, moglo je i puno bolje, ali ja sam sretna i zadovoljna. Radujem se i utrci veleslaloma 15. februara i navijam za sve naše ostale sportiste koji se takmiče do kraja olimpijskih igara – poručila je trostruka olimpijka”, saopćeno je iz Olimpijskog komiteta BiH. Najbolji rezultat u povijesti bosanskohercegovačkog skijanja na Olimpijskim igrama Elvedina je već postavila u utrci spusta osvajanjem 20. mjesta.

Stvaranje historije alpskog skijanja za malu zemlju nesumnjivo je velika čast, ali odgovornost koja može biti opterećavajuća.

Elvedina Muzaferija dobro poznaje ovaj osjećaj. Sa samo 25 godina, već je postavila nove prekretnice za Bosnu i Hercegovinu, zemlju s malom historijom uspjeha u zimskim sportovima.

Bez tima

U 2020. godini postala je prva skijašica iz Bosne i Hercegovine koja je osvojila bodove u Svjetskom kupu. Ostvarila je dva plasmana među 10 najboljih 2024. godine (još jednom prvi put za Bosnu i Hercegovinu), uključujući četvrto mjesto u spustu u Crans-Montani.

Nije lako takmičiti se sama.

„Zaista mi nedostaje tim“, rekla je za Olympics.com na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Saalbachu, Austrija.

„Bilo bi zaista lijepo da su sada sa mnom još tri bosanske skijašice, ali prihvatila sam svoju sudbinu da moram napraviti put za sve. I trenutno mi ide prilično dobro.“

Krčenje puta za sljedeće generacije je uloga koju prihvata. Od 2024. godine čak je pokrenula i događaj “Skijanje s Elvedinom”, pomažući djeci U14 i U16 u treningu: “To me čini sretnom, otvara put i inspirira mlade sportiste u Bosni i Hercegovini i mlade skijaše”.

Trostruka olimpijka i dobitnica olimpijske stipendije solidarnosti otvoreno govori o izazovima s kojima se suočila kako bi se uzdigla u sportu, odgovornosti otvaranja puta za buduće generacije i zašto govori o nasilju nad ženama u Bosni i Hercegovini.

Mustaferija je odrasla u Visokom, po sata vremena vožnje od Sarajeva, bosanskohercegovačke prijestolnice zimskih sportova.

Počela je skijati s pet godina, a prve lekcije dobila je sa starijom sestrom na Bjelašnici, gdje su se održavala muška alpska takmičenja tokom Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. „Bilo je zaista super znati da su se tamo takmičili najbolji sportisti tog vremena.“

Kada je počela da se takmiči, brzo je shvatila da nema pravih rivala u svojoj zemlji. Sa 14 godina preselila se u Hrvatsku da trenira: „Osvajala sam sve u Bosni, a osvajala sam i medalje, prve za svoju zemlju, na trofejima Topolino i Pinocchio, svjetskim prvenstvima za malu djecu.“

Godine 2016. takmičila se na svom prvom velikom događaju, Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lillehammeru, Norveška: „Za mene je bilo mnogo lakše imati mjesto jer sam došla iz Bosne“, priznala je. Mustaferija se takmičila u četiri discipline, a njen najbolji plasman je bio 16. mjesto u alpskoj kombinaciji: „Nisam bila najbolja, ali je to bilo veliko iskustvo.“

Uprkos mladim godinama, Elvedina već ima dva olimpijska učešća na seniorskom nivou, i treće na kojem upravo učestvuje.

„Moje prve Olimpijske igre bile su u PyeongChangu 2018. I to je vjerovatno bio vrhunac mog života“, prisjetila se.

„Bilo je tako cool. Dobila sam priliku da nosim zastavu Bosne i Hercegovine na ceremoniji otvaranja kao najbolje kvalifikovana sportistkinja. A bila sam daleko najmlađa”, kaže ona i dodala: „Bilo je toliko puno ljudi; bilo je nevjerovatno. Govorila sam: ‘Nemojte spuštati zastavu!’ tokom svih 400 metara dok smo hodale.“

Zatim, 2022. godine, ponovo je nosila zastavu u Pekingu: „Moje druge Olimpijske igre bile su potpuno drugačija priča. Otišla sam tamo da se takmičim i samo sam se bavila brzinskim disciplinama.“

Stipendisti MOK-a

Završila je sa dva odustajanja i 25. mjestom u superveleslalomu: „Koliko god sam željela da dobro nastupim, napravila sam neke početničke greške, ali mislim da je sve to dio iskustva”, rekla je Elvedina.

Mustaferija je napravila značajan napredak u ovom sportu, ali se suočava i sa znatnim izazovima.

„Definitivno nije bilo lako doći iz Bosne“, priznala je.

„Morati sve sama organizovati, pokušavati pronaći budžet, pokušavati sve finansirati jer je skijanje u posljednje vrijeme toliko skupo,to je definitivno bila borba.“

Posebno kada se takmičite protiv nacija sa većim resursima: „Dolazeći iz male zemlje, morate se probiti. Nemate sistem iza sebe. Nemate tim s kojim možete trenirati, koji vas može gurati u svakoj trci i svakom treningu.“

Kako bi podržao sportiste poput nje, MOK finansira Program olimpijskih stipendija, kojem se Mustaferija pridružila prije Zimskih olimpijskih igara 2018. godine.

„Kao sportašica koja uglavnom sve mora sama obezbijediti uz pomoć svojih sponzora, veoma sam zahvalna i sretna što imam ovu stipendiju.“

Drugi stipendisti poput Zrinke Ljutić (Hrvatska) i Alberta Popova (Bugarska) ostvarili su pobjede u Svjetskom kupu prošle sezone, a ona se nada da će krenuti njihovim stopama: „Pokazali su da je to moguće i da ne morate biti iz velike nacije da biste uradili nešto takvo. Oni su očigledno velika motivacija za mene.“

Nijedna sportistkinja iz Bosne i Hercegovine nikada nije stala na olimpijski podij na Ljetnim ili Zimskim igrama: „Mislim da mogu daleko dogurati, a veliki cilj je, naravno, olimpijska medalja“, dodala je.

Mustaferija, koja je diplomirala sport i tjelesni odgoj na Univerzitetu u Sarajevu, također ima misiju koja nadilazi sport – pomoć ugroženim ženama.