Piše: Đuro Kozar (Oslobođenje)

Čim je 18. ožujka prošle godine u Tirani potpisana Deklaracija o vojnom savezu Hrvatske, Albanije i Kosova, potpisnici su morali objašnjavati da cilj njihove suradnje nije nikome prijetnja, nego poruka onima koji namjeravaju da ugroze region, ali u Beogradu smatraju da je to sračunato protiv Srbije i dobrano ih je zahvatio nepotrebni strah. U negodovanju upozoravaju da se na taj način narušava regionalna stabilnost i da se to može tumačiti kao izravna prijetnja, ali i provokacija Srbiji. Zamjerili su Tirani i Zagrebu što su u savez ušli bez ikakvih konsultacija s Beogradom, ali i što je u dokumentu i Kosovo, kao strana koja, kako ističu, nema međunarodni legitimitet. Formiranje ovog vojnog bloka je i jedna od učestalih tema u obraćanjima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji tvrdi da na prijetnju Srbija mora odgovoriti većim snaženjem vojske u kojoj je 25.000 dobro naoružanih vojnika i starješina, među kojima je, od 2023. godine, čak 5.000 specijalaca.

U Deklaraciji se naglašava da je izrađena u duhu prijateljstva, solidarnosti i međusobnog povjerenja i odražava zajedničke strateške vizije Republike Albanije, Republike Hrvatske i Republike Kosova i ne stvara nikakve nove međunarodne ili međuvladine pravne obveze između država, niti utječe na postojeće obveze s drugim državama. Četiri su osnovna područja suradnje: promicanje obrambenih sposobnosti i industrijske suradnje; unapređenje interoperabilnosti kroz obrazovanje, obuku i vježbe; borba protiv hibridnih prijetnji, te jačanje otpornosti i pružanje potpore euroatlantskim integracijama. To znači da će se, među ostalim, istraživati mogućnosti razvoja i nabave oružja putem multinacionalnih rješenja za povećanje spremnosti vojnih snaga, kao i pojačati ulaganja u nove tehnologije i inovacije radi ubrzanja i osiguravanja jedinstvenog pristupa sigurnosnoj i obrambenoj transformaciji. U Deklaraciji se dodaje da će se interoperabilnost unaprijediti putem razmjene stručnih znanja i najboljih praksi, te jačanjem bilateralnih i trilateralnih vježbi, sukladno s politikom obuke i vježbi NATO-a i EU. Načelnici glavnih stožera vojske Hrvatske i Albanije, te zapovjednik Sigurnosnih snaga Kosova, prošlog tjedna na sastanku u Skadru, odlučili su da se ove godine, na jednom od albanskih poligona, održi prva zajednička trilateralna vježba operativno-taktičkih jedinica.

U Deklaraciji su Hrvatska i Albanija dogovorile bližu suradnju i koordinaciju radi potpune integracije Kosova u regionalne sigurnosne i obrambene inicijative, te potporu euroatlantskoj perspektivi Kosova, kroz zalaganje za njegov status u NATO-ovom Partnerstvu za mir. Taj dio je naročito zasmetao Srbiji, čiji zvaničnici smatraju da Hrvatska i Albanija, kao članice NATO-a, ne bi trebale gurati Kosovo u vojne integracije, budući da u Beogradu kosovsko područje još smatraju svojim, premda Kosovo već 18 godina funkcionira kao de facto država. Albanski premijer Edi Rama dosljedno zahtijeva da Srbija prizna državnost Kosova, naglašavajući da je to trebalo davno učiniti, budući da to priznanje smatra ključnim za konačno zatvaranje procesa raspada bivše Jugoslavije i stabilnost regije. S druge strane, Hrvatska je u ožujku 2008, kroz zajedničku izjavu s Mađarskom i Bugarskom, priznala neovisnost Kosova, a ubrzo nakon toga počela je sudjelovati u NATO-ovoj operaciji KFOR s kontingentom od 150 pripadnika, koji su raspoređeni na tri lokacije, uključujući motoriziranu pješačku satniju, zrakoplovnu i stožernu sastavnicu, te medicinske timove.

I pored više puta preciznog objašnjenja svrhe vojne suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova, srbijanski predsjednik, očevidno u panici, vidi samo prijetnju, tvrdeći da to nije vojno-tehnički savez, nego da ima drugu prikrivenu namjeru, te da bi za jedan dan mogao preći u napadačku formaciju. Vučić je čak otkrio da ima obavještajne podatke o navodnim planovima o mogućim pravcima napada na Srbiju, ali da se građani ne moraju brinuti, da oni sve prate i da su spremni za sve opcije. Stvarajući psihozu straha od nekog izmišljenog ugrožavanja, vlast u Beogradu želi opravdati dodatna finansijska ulaganja u vojsku, a Srbija za obranu već izdvaja 2,5 posto iz svog bruto društvenog proizvoda, prošle godine njihov vojni proračun iznosio je 1,3 milijarde eura, tako da su vrlo galantni u šopingu oružja.