Njemačka vlada planira dati znatno veće ovlasti svojoj vanjskoj obavještajnoj službi u strahu da bi Sjedinjene Države mogle ograničiti ili prekinuti razmjenu obavještajnih podataka s Evropom. U Berlinu procjenjuju da bi takav scenarij Njemačku ostavio ranjivom, pa žele osnažiti saveznu obavještajnu službu BND i smanjiti ovisnost o Washingtonu.

Zabrinutost je porasla zbog mogućnosti da bi američki predsjednik Donald Trump u budućnosti mogao koristiti obavještajnu saradnju kao politički alat ili je u potpunosti obustaviti. Njemački zvaničnici poručuju da žele nastaviti blisku saradnju sa SAD-om, ali istodobno moraju biti spremni djelovati samostalno.

Njemački kancelar Friedrich Merz želi ojačati i 'odriješiti ruke' njemačkoj vanjskoj obavještajnoj službi (BND). Plan je omogućiti šire ovlasti, uključujući sabotaže, ofanzivne kibernetičke operacije i agresivnije obavještajno djelovanje, piše Politico.

Thorsten Frei, zvaničnik ureda kancelara zadužen za reformu, usporedio je taj potez s historijskim zaokretom (Zeitenwende) koji je 2022. proglasio tadašnji kancelar Olaf Scholz nakon ruske invazije na Ukrajinu, kada je Njemačka najavila golema ulaganja u vojsku. Sličan iskorak, smatraju u Berlinu, sada je potreban i u obavještajnom sektoru.

Proračun BND-a već je povećan za oko 26 posto i sada iznosi 1,51 milijardu eura, a planira se i ublažavanje pravila o zaštiti podataka kako bi služba mogla koristiti umjetnu inteligenciju i tehnologije prepoznavanja lica.

Teret nacističke prošlosti

Njemačka vanjska obavještajna služba osnovana je 1956. uz stroga ograničenja, osmišljena kako bi se spriječila ponovna zloupotreba kakva je obilježila razdoblje nacističkog režima i djelovanje Gestapa i SS-a.

Zbog toga je BND stavljen pod nadzor ureda kancelara i parlamentarnog odbora, a njegove ovlasti ograničene su uglavnom na prikupljanje i analizu podataka. Agenti nemaju široke operativne ovlasti za izravno sprječavanje prijetnji. Naprimjer, mogu otkriti planirani kibernetički napad, ali nemaju zakonske alate da ga samostalno neutraliziraju.

Dodatno, strogi njemački zakoni o zaštiti podataka, dijelom oblikovani i iskustvom istočnonjemačke tajne policije Stasi, ograničavaju razmjenu informacija s drugim službama.

U Berlinu sada procjenjuju da takva ograničenja više nisu prilagođena današnjim sigurnosnim izazovima, posebno rastućim sabotažama i kibernetičkim napadima koji se pripisuju Rusiji.

Ovisnost o SAD-u kao slabost

Zbog ograničenih kapaciteta, Njemačka se godinama snažno oslanjala na američke obavještajne podatke. Washington je, naprimjer, upozorio Berlin na navodnu rusku zavjeru protiv čelnika kompanije Rheinmetall te na plan napada na izraelski ambasadu u Berlinu.

Prema pisanju njemačkih medija, tek oko dva posto upozorenja o terorističkim prijetnjama dolazi izravno od BND-a, dok se ostatak temelji na informacijama partnera, prije svega SAD-a.

Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul nedavno je upozorio da bi bez američke razmjene podataka Njemačka bila 'bespomoćna'. Upravo je to, tvrde zagovornici reforme, razlog zašto Berlin mora razviti vlastite kapacitete.

Lekcija iz Ukrajine

Njemačke vlasti posebno je uznemirila epizoda kada je Washington privremeno obustavio dijeljenje obavještajnih podataka s Ukrajinom kako bi izvršio pritisak u pregovorima s Rusijom. Taj je potez pokazao koliko američka dominacija u obavještajnom sektoru može postati sredstvo političkog utjecaja.

Kancelar Merz stoga poručuje da 'stara sigurnosna pravila više ne vrijede' te da Njemačka, kao najveća europska ekonomija, mora imati obavještajnu službu najviše razine.

Reformski paket trebao bi se naći pred Bundestagom do jeseni. Ipak, planirane promjene neće biti bezuvjetne: proširene ovlasti BND-a aktivirale bi se tek u slučaju proglašenja 'posebne obavještajne situacije', uz saglasnost dvotrećinske većine u nadležnom parlamentarnom odboru.

Unatoč tome, dio zastupnika upozorava na rizik od prevelikog zadiranja u građanske slobode. Drugi pak tvrde da se Njemačka više ne može ograničavati pravilima iz prošlog stoljeća dok se suočava s modernim prijetnjama.

Kako kaže jedan od zagovornika reforme, u 'igri bez pravila' država sebi više ne može priuštiti da sama sebi nameće ograničenja.