Mađarski premijer Viktor Orbán ulazi u novu izbornu godinu u drukčijoj atmosferi nego prethodnih 15 godina, koliko je na vlasti. Njegova stranka Fidesz od 2010. redovito osvaja dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu, a politički sistem oblikovan je tako da joj daje stabilnu prednost. No prema aktualnim anketama, Fidesz prvi put ozbiljno zaostaje za novom opozicionom strankom Tisza.

Orbán je u proteklim mandatima mijenjao ustav, reformirao izborni sistem i učvrstio kontrolu nad ključnim institucijama, uključujući sudove i javne medije. Kritičari takav model opisuju kao duboko centraliziran sistem s formalnim demokratskim mehanizmima, ali s jasnom strukturnom prednošću vladajuće stranke.

I demokracija i ekonomija su u ozbiljnim problemima

Evropski parlament je 2022. ocijenio da se Mađarska više ne može smatrati punom demokratijom. Evropska unija i dalje zadržava više od 20 milijardi eura sredstava namijenjenih Mađarskoj, pozivajući se na zabrinutost zbog vladavine prava, korupcije i neovisnosti pravosuđa.

Ta sredstva mogla bi biti odblokirana u slučaju provedbe reformi, no Budimpešta zasad ne pokazuje spremnost na veće ustupke.

Istodobno, ekonomski uvjeti u zemlji znatno su se pogoršali. Inflacija je 2023. premašila 17 posto, a cijene hrane od 2019. do 2025. porasle su za više od 80 posto. Realni prihodi dijela stanovništva pod pritiskom su visokih troškova života, što se sve češće spominje kao razlog pada potpore Fideszu.

U takvim okolnostima pojavio se novi politički akter – stranka Tisza, koju predvodi Peter Magyar, bivši visoki zvaničnik Fidesza. Za razliku od prethodnih izbora, šira opozicija ovaj put pokazuje veću spremnost na saradnju, pokušavajući izbjeći podjele koje su u prošlosti osiguravale Fideszu komotne pobjede.

Analitičari upozoravaju da sama pobjeda u glasovima možda neće biti dovoljna. Zbog raspodjele izbornih jedinica i strukture sustava, opozicija bi, prema procjenama pojedinih političkih stručnjaka, trebala osvojiti osjetno više glasova na nacionalnoj razini kako bi osigurala parlamentarnu većinu.

Vanredno stanje

Mađarska je i dalje u vanrednom stanju uvedenom zbog rata u Ukrajini, što vladi daje proširene ovlasti donošenja odluka uredbama. Takav okvir dodatno komplicira političku situaciju u slučaju tijesnog izbornog rezultata.

Orbánova vanjska politika također je pod povećalom. Mađarska je među rijetkim državama Evropske unije koje su zadržale snažne energetske veze s Rusijom, a Budimpešta je u više navrata blokirala ili usporavala europske odluke vezane uz pomoć Ukrajini. Istodobno, Mađarska razvija bliske ekonomske odnose s Kinom, koja je postala njen najveći ne-europski trgovinski partner.

Orbán je posljednjih godina imao i otvorenu političku potporu iz dijela američke konzervativne scene, o čemu svjedoči i nedavna posjeta Trumpova šefa diplomatija Marca Rubija, koji je dao nedvomislenu podršku Orbánu uoči nadolazećih izbora.

No međunarodni odnosi zasad nisu presudni faktor u domaćoj političkoj dinamici, gdje su ekonomska pitanja i životni standard postali dominantne teme.

Skandal s pomilovanjem zlostavljača djece

Dodatni pritisak na vladajuću stranku stvaraju i politički skandali. Prošle godine mađarska predsjednica Katalin Novák podnijela je ostavku nakon što je postalo poznato da je pomilovala osobu povezanu sa slučajem zlostavljanja djece, što je izazvalo masovne proteste. Taj događaj dodatno je narušio percepciju političke stabilnosti.

Unatoč padu potpore, Fidesz i dalje raspolaže snažnom infrastrukturom i resursima države. Politički teren, prema ocjenama više analitičara, nije ravnopravan, a vladajuća stranka ima znatnu prednost u kampanji.

Moguća prva ozbiljna promjena nakon gotovo 16 godina

Ključno pitanje ostaje koliki je stvarni razmjer nezadovoljstva birača. Ako se trend pada potpore nastavi i pretoči u jasnu izbornu prednost opozicije, Mađarska bi se mogla suočiti s prvom ozbiljnom promjenom vlasti nakon 16 godina.

No jednako je moguće da će sistem koji je Fidesz godinama oblikovao ponovno osigurati njegov ostanak na vlasti. Odgovor na pitanje iz naslova ovisit će prije svega o biračima, odnosno o tome hoće li nezadovoljstvo prerasti u dovoljno snažan i organiziran politički pomak.