Novo istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances otkrilo je da AHEI dijeta koja podrazumijeva unos cjelovitih žitarica, voća i povrća pokazuje najjaču vezu s dužim životnim vijekom.

Ova opsežna studija o dugovječnosti pokazala je da određeni obrasci ishrane mogu imati mjerljiv i dugoročan utjecaj na očekivani životni vijek. Istraživanje je analiziralo zdravstvene i prehrambene podatke više od 100.000 ljudi iz velike britanske biomedicinske baze podataka, prateći njihove navike i zdravstvene ishode tokom perioda dužeg od jedne decenije.

Naučnici su željeli utvrditi da li pridržavanje određenih poznatih modela zdrave ishrane zaista može produžiti život i u kojoj mjeri.

Uporedili su sve obroke u odnosu na pet dobro utvrđenih zdravih prehrambenih obrazaca: mediteransku prehranu (zdrave masti, riba i puno povrća), dijetu za smanjenje rizika od dijabetesa (puno vlakana, ne puno šećera), DASH dijetu osmišljenu za snižavanje krvnog pritiska, pristup zasnovan na biljkama i Alternativni indeks zdrave prehrane, poznat kao AHEI.

Rezultati su pokazali da su svi analizirani zdravi prehrambeni obrasci povezani s manjim rizikom od prerane smrti, ali da se jedan posebno izdvojio. Riječ je o modelu poznatom kao Alternativni indeks zdrave prehrane (AHEI), koji je razvijen kako bi mjerio kvalitet prehrane na osnovu unosa namirnica povezanih s manjim rizikom od hroničnih bolesti. Ovaj način ishrane daje prednost povrću, voću, integralnim žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima i zdravim mastima, dok ograničava unos crvenog i prerađenog mesa, zaslađenih napitaka i rafiniranih žitarica.

Prema procjenama istraživača, 45-godišnji muškarac koji se dosljedno pridržava ovog obrasca prehrane mogao bi živjeti u prosjeku više od četiri godine duže u poređenju s vršnjacima koji imaju najlošije prehrambene navike, dok bi žene mogle dobiti više od tri dodatne godine života.

Studija je također analizirala mediteranski način ishrane, DASH dijetu i druge prehrambene modele koji su već godinama povezani sa smanjenjem rizika od srčanih bolesti, dijabetesa i određenih vrsta raka. Iako su i oni pokazali značajne koristi, razlike su bile nešto manje u odnosu na vodeći model.

Zanimljivo je da su pozitivni efekti zdrave prehrane bili prisutni bez obzira na genetsku predispoziciju ispitanika, što sugerira da stil života može ublažiti ili nadmašiti određene nasljedne rizike.

Autori su naglasili da dugovječnost nije rezultat jedne namirnice ili kratkotrajnog režima, već dugoročnog obrasca prehrane koji se održava godinama. Također su istaknuli da promjene u ishrani imaju smisla i u srednjim godinama, a ne samo u mladosti, jer se koristi mogu ostvariti i kada se zdravije navike usvoje kasnije u životu.

Zaključak istraživanja je da dosljedan izbor kvalitetnih, nutritivno bogatih namirnica može imati stvaran i mjerljiv utjecaj na trajanje i kvalitet života, te da prehrana ostaje jedan od najvažnijih faktora na koje pojedinac može utjecati kada je riječ o zdravlju i dugovječnosti.