Talijanska premijerka Giorgia Meloni povlači riskantan potez najavom referenduma o reformi pravosuđa koji će se održati 22. i 23. marta. Iako Italija godinama nije imala stabilniju vlast, ishod ovog referenduma mogao bi srušiti mit o nepobjedivosti premijerke Meloni, objavio je Politico.

Referendumi u Italiji često prerastaju u izjašnjavanje o povjerenju samoj vladi. Meloni je sigurno svjesna sudbine bivšeg premijera Mattea Renzija, koji je 2016. godine odstupio nakon poraza na ustavnom referendumu. Ulazeći u borbu za preoblikovanje pravosuđa, Meloni stupa na sklizak teren. Kritičari je već optužuju za uplitanje u rad neovisnog sudstva, dok desnica uzvraća tvrdnjama da su sudovi godinama pod utjecajem ljevice.

Riječ je o sukobu s dugom poviješću. Na talijanskoj desnici još uvijek peku rane iz 1990-ih, kada su antikorupcijske istrage pomele tadašnju demokršćansku vlast. Nad glasanjem se nadvila i sjena Silvija Berlusconija, preminulog milijardera koji je 35 kaznenih postupaka protiv sebe nazivao političkom motivacijom „lijevih sudaca” i „karcinomom demokracije”. Većina vlada desetljećima je izbjegavala restrukturiranje pravnog sustava upravo zbog tog rizika, no Meloni je odlučila krenuti u akciju.

Zagovornici reforme tvrde da će promjene modernizirati sustav koji se često kritizira kao spor i ispolitiziran, usklađujući ga s drugim europskim modelima. U praksi, promjene su tehničke prirode. Usmjerene su na rad sudaca i tužitelja, od njihova zapošljavanja do stegovne odgovornosti. Uz restrukturiranje nadzornih tijela, glavni je cilj uvođenje stroge granice između njihovih karijera.

Inzistiranjem na tim promjenama, premijerka je tehničku reformu izdigla na razinu presudne bitke za svoj politički autoritet.

Otuđeni od stvarnosti

Za potpredsjednika ministarstva pravosuđa Francesca Paola Sista, reforma je odavno zakasnila. On tvrdi da bi razdvajanje sudaca od tužitelja ojačalo pravednost i povjerenje javnosti.

„Optuženik koji uđe u sudnicu znajući da njegov sudac nema nikakve veze s tužiteljem bit će smireniji”, izjavio je Francesco Paolo Sisto, dodajući kako nikada nije vidio sportskog suca koji dolazi iz istog grada kao i jedna od momčadi.

Kritičari u ovome vide pokušaj slabljenja neovisnosti pravosuđa i jačanje političke kontrole nad tužiteljima. Takvu percepciju potpomaže oštra retorika vlade. Ministar obrane Guido Crosetto optužio je dijelove pravosuđa da djeluju kao politička oporba, dok potpredsjednik vlade Matteo Salvini suce redovito optužuje da su se otuđili od stvarnosti i volje naroda.

I sama Meloni često opisuje sudske odluke kao prepreke svojoj agendi. Na konferenciji za novinare u siječnju zapitala se kako netko može braniti sigurnost Talijana ako svaku inicijativu sustavno poništavaju pojedini suci.

‘Podijeli pa vladaj‘

Za oporbu je to jasan dokaz da premijerki nije stalo do bržeg pravosuđa, nego do pobjede u desetljećima starom ratu s neovisnim sucima.

Napetost datira od operacije „Mani Pulite” (hrv. Čiste ruke). Taj je proces na desnici stvorio trajno ogorčenje i uvjerenje da je pravosuđe zapravo neizabrani politički moćnik koji sebi pripisuje nezasluženu moralnu nadmoć. Bivši tužitelj Piercamillo Davigo, koji je bio dio tima operacije „Mani Pulite”, uvjeren je da vlast ovom reformom želi ukrotiti sudstvo.

„To je pokušaj kontrole pravosuđa jer su suci u Italiji snažni i uistinu neovisni te njima ne vladaju političari”, izjavio je Piercamillo Davigo, upozorivši da će reforma oslabiti sudove i dati vladi moć nad stegovnim tijelima. Davigo je odbacio tvrdnje da suci opstruiraju politiku iz ideoloških razloga, tvrdeći da sudovi samo provode zakonska ograničenja, uključujući europsko pravo, u slučajevima poput plana za slanje migranata u centre u Albaniji.

Slične optužbe stižu i iz redova oporbe. Giuseppe Conte, vođa Pokreta pet zvjezdica, smatra da reforma ne rješava kašnjenja u sustavu, već služi institucionalnom preuzimanju vlasti. „Pravi je cilj podijeli pa vladaj”, izjavio je Giuseppe Conte, optužujući vladu da želi pravosuđe koje više neće ometati one koji zapovijedaju.

Glasanje o vladi

Rizik za Meloni je čisto politički. Reforma pravosuđa suprotstavlja je organiziranoj skupini s dubokim korijenima u državi. Slični prijedlozi iz 1990-ih pridonijeli su padu prve Berlusconijeve vlade, što je njezine nasljednike naučilo da izbjegavaju taj sukob. Odluka premijerke da ipak krene u tu bitku, unatoč izostanku vanjskog pritiska, objašnjava se njezinom osobnom putanjom. U politiku je ušla 1990-ih i ne nosi teret tog razdoblja, a trenutačno djeluje s pozicije stabilnosti.

Ankete sugeriraju da je ishod krajnje neizvjestan. Agencija YouTrend predviđa pobjedu protivnika reforme s 51 posto glasova ako izlaznost bude niska. Uz visoku izlaznost, zagovornici bi mogli pobijediti s 52,6 posto. Anketa agencije SWG pokazuje da 38 posto birača podržava reformu, 37 posto joj se protivi, dok je četvrtina neodlučna. Lorenzo Pregliasco iz YouTrenda opisuje glasanje kao neviđen izazov, napominjući da je mobilizacija oporbe često lakša, dok su birači lijevog centra discipliniraniji na referendumima, objavio je Politico.

Iako se premijerka distancira od rezultata tvrdeći da neće odstupiti u slučaju poraza, analitičari smatraju da će on biti viđen kao ocjena njezina rada.

„Ako ste premijerka i stavite reformu na referendum, to je neizbježno i glasanje o vašoj vladi”, zaključio je Pregliasco.

Pobjeda bi joj omogućila da iskoristi zamah, možda čak i za prijevremene izbore, iako ona tvrdi da oni nisu u planu. S druge strane, poraz bi mogao oživjeti opoziciju uoči izbora 2027. godine. Ako Meloni izgubi, njezina slika nepokolebljive pobjednice bit će oštećena, a politička klima u Italiji mogla bi se iz korijena promijeniti.