Stanovnica grada Geelonga u državi Victoriji na jugozapadu Australije doživjela je dramatičan susret s otrovnom zmijom u vlastitom dvorištu, koji je pukom srećom završio bez povreda. Dok je hodala bosa, iz pukotine u zidu izmiljela je bakrenoglava zmija duga oko 90 cm te joj se omotala oko noge, objavio je portal 9News u februaru ove godine, piše Dnevno.hr.

Snimku nadzorne kamere objavila je lokalna služba za uklanjanje zmija Snake Catcher Geelong. Stručnjak koji je izašao na teren potvrdio je da je riječ o odraslom mužjaku i naglasio da zmija, uprkos bliskom kontaktu, nije ugrizla ženu – što je, s obzirom na smrtonosnost otrova, predstavljalo iznimnu sreću.

Stres i opomena za stanare

Kada je stručnjak stigao na lice mjesta, žena se i dalje tresla od šoka. "Trebat će joj neko vrijeme da preboli ovo iskustvo", rekao je i dodao da su australske bakrenoglave zmije poznate po izuzetno snažnom otrovu koji može biti smrtonosan za ljude. Stručnjaci upozoravaju da su ovakvi susreti sve češći jer urbanizacija i širenje naselja uništavaju prirodna staništa zmija, tjerajući ih u neposrednu blizinu ljudi.

Korisnici društvenih mreža ostali su zatečeni pribranosti žene u momentu susreta. Jedan od komentara glasio je: "Sjajan primjer kako nas zmije ne žele povrijediti, osim kada su ugrožene." Drugi su istaknuli nevjerovatnu sreću što je prošla bez ugriza. Stručnjaci savjetuju da se u ovakvim situacijama ostane mirno i nepomično, zatim polako udalji na najmanje 2 metra te pozove profesionalna služba za humano uklanjanje životinja. Većina ugriza, naglašavaju, događa se upravo kada ljudi pokušaju sami uhvatiti ili ubiti zmiju.


Nizinska bakrenoglava zmija, Foto: Wikimedia Commons

Tri vrste i smrtonosni otrov

Postoje 3 vrste australskih bakrenoglavih zmija koje se razlikuju po veličini i staništu. Patuljasta vrsta duga je oko 60 cm i obitava u Južnoj Australiji, planinska doseže 1,25 m u alpskim predjelima Victorije i Novog Južnog Walesa, dok je najveća nizinska bakrenoglava zmija s dužinom do 1,75 m. Boja im varira od bakrenosmeđe do crne, a karakteristična bakrena boja glave nije uvijek prisutna – zbog čega su tek u drugoj polovici 20. stoljeća prepoznate kao zasebne vrste.

Sve tri pripadaju porodici guja (Elapidae) i imaju fiksirane očnjake na prednjem dijelu čeljusti. Povučene su prirode i izbjegavaju sukob, ali njihov otrov nije za potcijeniti: doza od 0,5 mg/kg može biti fatalna za odraslog čovjeka ako se ugriz ne liječi. Specifičan protuotrov za ove vrste ne postoji, ali u liječenju se učinkovitim pokazao protuotrov za tigrastu zmiju (Notechis scutatus).