Ostali su samo Bošnjaci koji "kvare" privid o potrebi etnofederalizacije Crne Gore. U tom prividu ovakvim izjavama samo "otvaraju puteve" drugima za tako nešto, kazao je prof. dr. emeritus Šerbo Rastoder, redovni član tri akademije nauka i umjetnosti, u intervjuu povodom polemike koja se otvorila nakon izjave crnogorske poslanice Kenane Strujić Harbić da "Bošnjaci (iz Crne Gore) kao matičnu državu gledaju BiH".

Kao historičara i kao intelektualca koji prati političa i društvena dešavanja u Crnoj Gori i regionu, zamolili smo akademika Rastodera da nam objasni složenost pitanja koje je otvorila poslanica iz Bošnjačke stranke ali i polemike koja je uslijedila a koja po njemu nije u interesu Bošnjaka.  

Razgovarao: Samir BEGOVIĆ

Iako je njena namjera bila da kritikuje bošnjačke političare u Sarajevu što zanemaruju pa i ignorišu Bošnjake u regiji, izjava crnogorske poslanice iz Bošnjačke stranke Kenane Strujić Harbić izazvala je brojne reakcije u regiji zbog izjave da "Bošnjaci kao matičnu državu gledaju BiH". Kao Bošnjak iz Crne Gore, akademik i historičar, da li biste se složili sa njenom izjavom? Šta je u njenoj izjavi toliko sporno da izazove ovakav talas reakcija, ako uopće jeste?

Prvo, imam potrebu da kažem, poznavajući poslanicu Strujić, kao jednog od rijetkih poslanika iz Bošnjačke stranke, da ona kao principijelna, poštena i hrabra poslanica uživa moje poštovanje, kao i poštovanje dobrog dijela naroda kojem pripadam. Za razliku od drugih poslanika iz tog kluba, nijesam čuo da su sporne njene školske kvalifikacije (nema laźnu diplomu i nije studirala 10-12 godina). Zbog svega toga mislim, iako nemam dokaza, da je ona nesvjesno "gurnuta" u ovu polemiku, poput, nekada Adnana Muhovića i polemike o Njegošu. Treće i najvažnije, suština izazvane polemike nije u sadržini, nego u kontekstu. Da bi se to razumjelo, mora se na umu imati sljedeće: Crna Gora je po ustavu država građana. Kao takva, ona nema nacionalne manjine, nego su etničke manjine definisane kao manjinski narodi. Dugo bi trajalo objašnjenje toga zašto Crna Gora nije ustavno određena kao država crnogorskog naroda, poput Srbije koja je država srpskog, Hrvatske - hrvatskog, Albanije - albanskog. To je prvi, bitni polazni stav. Drugi polazni stav je realnost. Bosna i Hercegovina nije nacionalna nego država tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) od kojih jedino ovi prvi, često i jedini, BiH, doživljavaju svojom matičnom državom.

Zbog svega toga, najumniji predstavnici bošnjačkog naroda Crne Gore (njih 167 su se na skupu 22. marta 2003. godine jasno izjasnili o svom imenu "Bošnjak" i stavu da su autohtoni narod u Crnoj Gori, a da je BiH, za njih, država matičnog naroda. To, istovremeno ne znači oduzimanje doživljaja BiH, odnosno Sarajeva, kao kulturnog, istorijskog, pa donekle i duhovnog centra Bošnjaka Crne Gore. S tim, što i ovdje treba imati na umu da je Islamska zajednica Crne Gore samostalna duhovna institucija, koja ima svog reisa na čelu i da nije dio rijaseta BiH u organizacionom, ali ne i u duhovnom smislu, poput Islamske zajednice u Srbiji. Da li je to dobro ili nije - vrijeme će prosuditi. Ali, ovo su stavovi elite tog naroda u Crnoj Gori.

Naravno, političari mogu i često to čine, da ignorišu te stavove i to nije ništa novo, pa ni iznenađujuće. Zato se postavlja pitanje: čiji je interes otvaranje ovoga pitanja? Tim prije, da mi koji to pamtimo znamo da je potpredsjednik BS bio jedini član Odbora za obilježavanje 100 godina od genocida u Šahovićima koji je bio protiv toga da se Rezolucija uputi Skupštini Crne Gore, da je ime "Bošnjak" posljednje prihvaćeno u većini u Pljevljima (od kojih najveća većina źivi u Sarajevu) i Bijelom Polju. Da je vrh te stranke nakon boravka u Sarajevu došao ovamo sa pričom da Rezolucija o genocidu u Śahovićima, po mišljenju bh. prvaka "devalvira" Rezoluciju o Srebrenici. Iako i dalje mislim, da je to stanovište bilo plitkoumno i politički neodbranjivo jer je predhodno u istoj skupštini bila donijeta Rezolucija o Pivi i Velici (zločinima iz Drugog svjetskog rata s očiglednom tendencijom da se za te zločine, neosnovano optuže domicilni muslimani) sve je to dodatno osnažilo sumnje u iskrenost ove grupacije. Zbog svega toga bih se usudio reći - to, interes Bošnjaka sigurno nije. Posebno, ne iz ovih sredina. Ali jeste onih koji bi da posredstvom njih "razvale" građanski koncept Crne Gore jer iza sebe imaju nacionalne države: Srbiju, Hrvatsku, Albaniju. Ostali su samo Bošnjaci koji "kvare" privid o potrebi etnofederalizacije Crne Gore. U tom "prividu" ovakvim izjavama samo "otvaraju puteve" drugima, za tako nešto. U istom kontekstu je i pitanje odnosno zahtjev o uvođenju redakcije "na bosanskom jeziku", zahtjevi o državljanstvu i slično. Sve u svemu, legitimna pitanja, koja se otvaraju na trapav i nepromišljen način i za sada u interesu "drugih", a ne Bošnjaka.

Drugi govornik na konferenciji u Sarajevu je bio Ahmedin Škrijelj iz Sandžaka. On je svoju izjavu drugačije formulisao. Kazao je: "Mi znamo, bez opstanka Bosne nema ni Sandžaka". Slažete li se sa tim stavom?

Iako ne znam o kojoj konferenciji je riječ, usudio bih se kazati, ne samo da podržavam takav stav, nego tvrdim da je opstanak Bosne uslov opstanka svih Bošnjaka u regionu i dijaspori.

I predstavnik iz Sjeverne Makedonije je na konferenciji zamjerio Konakoviću i Bećiroviću kao predstavnicima vlasti u Sarajevu manjak brige za Bošnjake u regiji. Ako BiH nije matica Bošnjaka regije, zašto onda imamo ovakve istupe?

Śto se tiče takvih prigovora, oni su opravdani, ali ne počivaju na realnosti. Susretao sam se kao prvi predjednik Bošnjaka Crne Gore sa stavom o tretmanu naše djece kao "stranaca" na studijama u BIH, bio svjedok, kao član BANU, da je čitavo Sarajevo bilo "dignuto na noge", kada je Konaković udijelio ovoj instituciji nekih 20.000 KM, što je bilo dovoljno da se plati struja. Često razmišljam o tome, kako bi bilo lijepo, kada bi BiH mogla, poput Srbije, koja finansira “srpsku kuću" u Podgorici (mislim sa 3 miliona eura), da izgradi a kamo li finansira Bošnjački kulturni centar u toj istoj Podgorici na zemljištu koje je naše. S druge strane, apsolutno sam svjestan, da iako možda ima pojedinaca u vlasti BiH koji bi to podržali da to ipak nije realno. Jer, kao što znam, da znatan broj Srba i Hrvata iz BiH, ima pasoše Srbije, odnosno Hrvatske, isto tako, skoro ne znam niti jednog Bošnjaka, izvan BiH, koji ima pasoš te države. Je li mi to drago ili nije je manje bitno, koliko je važno da je svijest o svemu tome opredijelila stav Bošnjaka Crne Gore na način, na koji sam to pokušao objasniti u predhodnom odgovoru.

Već tri dana nakon konferencije i izjave Strujić Harbić pojavili su se rezultati istraživanja podgoričke agencije Spektrum iz kojih saznajemo da 85 posto Hrvata u Crnoj Gori smatra matičnom državom Republiku Hrvatsku. Ali nema nijedne reakcije iz Crne Gore na ovakve rezultate. Da li su onda u pitanju dupli standardi?

Iako lično sumnjam, u to da se za tri dana moźe "odraditi" tako važna anketa, ne bi me nimalo iznenadili da su rezultati te ankete realni. Jer, opet zaboravljate da je Hrvatska nacionalna država Hrvata. Kada dođu u posjetu Crnoj Gori, hrvatski zvaničnici prvo posjete predstavnike etničkih Hrvata, njihove kulturne institucije i tek potom se susretnu sa zvaničnicima Crne Gore. Koliko je to prihvatljivo ili nije, neka sude drugi. Ali se usuđujem kazati da se ova dva primjera ne mogu dovoditi u istu ravan. Ne radi se o duplim, nego neuporedivim standardima.