Vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Khamenei, poginuo je u napadima SAD-a i Izraela u subotu. Njegova smrt označava kraj ere koja je trajala od 1989. godine, kada je, nakon smrti ajatolaha Ruhollaha Khamenei, preuzeo vodstvo Islamske Republike.

Tokom više od tri decenije vlasti Khamenei se dosljedno protivio modernizaciji i otvaranju zemlje prema Zapadu. Iran je pod njegovim vodstvom izgradio mrežu regionalnih savezništava i posredničkih vojnih struktura u Iraku, Libanonu, Siriji i Jemenu, s jasnim strateškim ciljem - suprotstavljanjem Izraelu i američkom utjecaju na Bliskom istoku.

Khamenei je svoju političku poziciju temeljio na religijskom autoritetu i uvjerenju da djeluje kao “Božji namjesnik na Zemlji”.

Upravo je ta ideološka dimenzija njegovu vlast činila gotovo nedodirljivom unutar iranskog sistema. Iako se u mladosti smatrao pjesnikom i pisao poeziju, njegovi stavovi o ulozi žena i društvenim slobodama ostali su izrazito konzervativni, često praćeni tvrdnjama koje su izazivale osude međunarodne javnosti.

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić ocjenjuje da je američko-izraelski napad bio očekivan s obzirom na gomilanje američkih vojnih kapaciteta u regiji, uključujući prisutnost mornarice i zračnih snaga, te na izostanak konkretnih pomaka u pregovorima između Washingtona i Teherana. Prema njegovim riječima, Khameneije ubijen tokom sastanka na kojem se, vrlo vjerovatno, raspravljalo o mogućoj iranskoj ponudi u kontekstu pregovora sa SAD-om, prenosi 24sata.

No situaciju dodatno komplicira činjenica da su izraelski premijer Benjamin Netanyahu i američki predsjednik Donald Trump jasno istaknuli kako je krajnji cilj promjena režima u Teheranu. Avdagić naglašava da se o nuklearnom programu i balističkim kapacitetima moglo pregovarati, ali da je tema smjene vlasti za iranski režim neprihvatljiva. U tom kontekstu, napad se ne može tumačiti samo kao vojna operacija, nego i kao pokušaj strateškog preoblikovanja regije.   

Venezuela kao primjer

Analitičar povlači paralelu s Venezuelom, gdje je, unatoč snažnom američkom pritisku, politički sistem opstao, ali uz prilagodbu energetskim i ekonomskim interesima SAD-a. Iran i Venezuela važni su dobavljači nafte Kini, a energetski aspekt sukoba ima globalne posljedice. Zatvaranje ili ugrožavanje plovidbe kroz Hormuški tjesnac, kojim prolazi znatan dio svjetske nafte, dodatno destabilizira tržište. U kombinaciji s američko-kineskim trgovinskim napetostima i ovisnošću Pekinga o energentima, jasno je da se radi o širem geopolitičkom sukobu.

Prema dostupnim informacijama, Izrael je bio usmjeren na vrh zapovjedne strukture, dok su američki napadi ciljali prvenstveno vojne kapacitete. U jednom od napada pogođena je i škola za djevojčice. Iako je riječ o teškoj humanitarnoj tragediji, međunarodna reakcija zasad je ostala ograničena, dok se fokus globalne javnosti preusmjerio na strateške posljedice.

Smrt ajatolaha predstavlja snažan simbolički i politički udarac Iranu. Režim je godinama gradio narativ o vlastitoj snazi, otpornosti i sposobnosti suprotstavljanja SAD-u i Izraelu. Gubitak vrhovnog vođe urušava percepciju nepobjedivosti i otvara prostor unutarnjoj neizvjesnosti. Stanovništvo, koje je slušalo poruke o iranskoj nadmoći i zapadnoj nemoći, sada se suočava s realnošću vojnog i političkog poraza.

Avdagić smatra da Iran više nikada neće biti isti, ali ni međunarodni poredak. Događaji su ponovno potvrdili sposobnost SAD-a da djeluje globalno, dok su reakcije Rusije i Kine zasad ograničene na političke osude i diplomatske poteze. Iako obje sile raspolažu značajnim vojnim kapacitetima, uključujući nuklearni arsenal, otvorena konfrontacija sa SAD-om nosi goleme rizike.

Iranski politički sistem ipak je strukturiran tako da ne ovisi isključivo o jednoj osobi. Skupština stručnjaka ima ovlast birati novog vrhovnog vođu. Izbor nasljednika bit će ključan signal smjera kojim će zemlja krenuti. Umjereniji kandidat mogao bi otvoriti prostor za ograničene pregovore, dok bi nastavak tvrde linije značio produbljivanje sukoba. Pitanje je ko će ga naslijediti.

Traži se nasljednik

- Teško je u ovom trenutku reći. Bitno je koja će imena izaći van i to će poslati određenu poruku. Ako to bude netko iz društveno-vjerskog života koji spada u umjerene kadrove, to je pokušaj slanja poruke i Americi da su voljni drugačije razgovarati. Bude li to netko tko je lice i naličje dojučerašnjeg ajatolaha, bit će to obrnuta poruka. Zna se kako se dolazi do funkcije i to je ogromna zemlja sa stotinama ljudi koji mogu doći u obzir – kazao je stručnjak.

U međuvremenu, svjetska tržišta iščekuju prve reakcije. Otvaranje berzi i kretanje cijena nafte bit će jasan pokazatelj razmjera krize. Svako značajnije poskupljenje energenata imat će direktan učinak na ekonomije širom svijeta, uključujući i europske zemlje. Geopolitička kriza tako prelazi u ekonomsku dimenziju, a posljedice će osjetiti i oni koji su daleko od ratišta,