Analitičari ističu da je predsjednica Evropske komisije sve više ulazila u područja vanjske politike koja su prema ugovorima EU rezervisana za druge — od američko-izraelskog napada na Iran do Ukrajine, Gaze i američkih carina na EU, piše Euronews.

Kada je rat započeo američkim napadima na Iran u subotu, von der Leyen je bila prva od evropskih čelnika koja je reagovala, nazvavši razvoj događaja u Iranu "izuzetno zabrinjavajućim". Od tada je na platformi X objavila 12 postova povezanih s Iranom i razgovarala s najmanje 12 lidera iz EU i zaljevskih zemalja, uključujući prijestolonasljednike Saudijske Arabije i Bahreina.

Također je bila prva evropska čelnica koja je pozvala na "vjerodostojnu tranziciju" u Iranu, što je stav koji nema podršku svih 27 država članica, ali se podudara sa stajalištem SAD-a i Izraela koji zagovaraju promjenu režima.

U razgovoru za Euronews, izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar izjavio je da ni njegova zemlja ni SAD ne namjeravaju nametnuti određenog kandidata, ali je nagovijestio da nastoje "stvoriti uslove na terenu" koji bi omogućili iranskom narodu da se pobuni protiv režima.

Nejasan "Sigurnosni kolegij"

Tri dana nakon prvih napada, von der Leyen je sazvala sastanak "posebnog Sigurnosnog kolegija" koji je okupio svih 27 komesara, uključujući i one čiji resori tradicionalno nisu vezani uz sigurnosnu politiku, poput međugeneracijske pravednosti i socijalnih prava.

Sigurnosni kolegij, osnovan prošle godine, navodno je trebao pomoći Komisiji da "usvoji mentalitet spremnosti" i poboljša razumijevanje novih prijetnji, uključujući hibridne. Međutim, taj je koncept mnogima u Briselu i dalje nejasan. "Još uvijek ne razumijemo šta je to", rekao je jedan zvaničnik Komisije za Euronews.

Očekuje se da će posljedice rata u Iranu biti u centru pažnje ove sedmice, kada će von der Leyen u srijedu predsjedavati sastankom Kolegija komesara, a u četvrtak se sastati s Fatihom Birolom, izvršnim direktorom Međunarodne agencije za energiju (IEA).

"Događa se mutacija ugovora"

Kritičari Ursule von der Leyen tvrde da je naglasak na spremnosti postao sredstvo za širenje institucionalne moći i projektovanje utjecaja EU u vanjskoj politici.

Prema pravilima EU, ni Komisija ni njena predsjednica nemaju formalnu ulogu u vanjskoj politici. Glavne zadaće Komisije su predlaganje zakona, osiguravanje njihove provedbe u državama članicama i upravljanje budžetom EU, uz pregovaranje o međunarodnim sporazumima.

Diplomatsku koordinaciju EU formalno vodi visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas, dok je predsjednik Evropskog vijeća António Costa odgovoran za vanjsko predstavljanje EU među šefovima država i vlada, uključujući i zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Objava von der Leyen na X-u, u kojoj je izvijestila o svom telefonskom razgovoru s predsjednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohammedom bin Zayedom Al Nahyanom, izazvala je oštre reakcije na društvenim mrežama.

"Ona pokušava preuzeti vodstvo u području koje ne bi trebalo biti njeno", rekao je Marc Botenga, belgijski europarlamentarac iz stranke Ljevica. "Pokušava koncentrisati moć. Ako to radi bez mandata, to neće ojačati njen položaj. Postoji nelagoda oko načina na koji obavlja svoj posao."

Španski socijalistički europarlamentarac Nacho Sánchez Amor ismijao je "posebni Sigurnosni kolegij" i upitao preoblikuje li Komisija jednostrano ugovore EU. "Šta je to 'sigurnosni kolegij'?", upitao je na X-u. "Prilično je čudno da nema reakcije legitimnih ustavnih nosilaca nadležnosti EU za sigurnost i odbranu. Događa se mutacija ugovora bez rasprave ili procjene."

Osim europarlamentaraca, brojni politički analitičari također su optužili predsjednicu Komisije za prekoračenje ovlasti. "Kada von der Leyen zove zaljevske čelnike kako bi razgovarala o promjeni režima u Iranu, ona djeluje daleko izvan svojih ovlasti i protivno ugovorima", rekao je za Euronews Alberto Alemanno, profesor prava EU na poslovnoj školi HEC Paris.

Postepeno širenje utjecaja

Alemanno i drugi tvrde da je von der Leyen postepeno ulazila u područja vanjske politike koja su prema ugovorima EU formalno rezervisana za druge, posebno u vezi s ruskim ratom u Ukrajini, sukobom između Izraela i Gaze te odlukom SAD-a o uvođenju carina na proizvode iz EU.

Kada je 2019. preuzela dužnost, von der Leyen je bila kompromisni izbor, relativno nepoznata u Briselu i s ograničenom vidljivošću na evropskoj sceni. Od tada je niz kriza, poput pandemije COVID-19 ili ruske invazije na Ukrajinu, pretvorila u prilike za konsolidaciju autoriteta Komisije i pozicioniranje sebe kao najprepoznatljivijeg lica bloka.

Sposobnost von der Leyen da se probije u najviši diplomatski ešalon bila je posebno upečatljiva prošlog ljeta, kada je sjedila uz evropske čelnike i šefove država na sastanku o Ukrajini čiji je domaćin bio američki predsjednik Donald Trump. Njen položaj na sastanku tog nivoa bio je vrlo neuobičajen, jer u briselskoj institucionalnoj hijerarhiji Komisija služi nacionalnim vladama i formalno nisu ravnopravne.

Iako ju je američki predsjednik javno hvalio, opisujući je kao "vrlo moćnu čelnicu", također je prisilio EU na nepovoljan trgovinski sporazum. Von der Leyen je postala lice "trenutka poniženja za Evropu", fotografisana s podignutim palčevima pored predsjednika dok su nametane visoke carine.

Nakon napada Hamasa na Izrael u oktobru 2023., von der Leyen je brzo stala u odbranu Izraela i premijera Benjamina Netanyahua, što je izazvalo oštre kritike jer njen stav tada nije odražavao dogovoreno stajalište svih članica EU.

"Problem je u tome što je niko ne zaustavlja, što jednako govori o slabosti sadašnje visoke predstavnice Kaje Kallas i o pasivnosti država članica", rekao je Alemanno.

Popunjavanje političkog vakuuma

No, Guntram Wolff, viši saradnik u institutu Bruegel, ublažio je kritike, tvrdeći da sposobnost Ursule von der Leyen da brzo reaguje ponekad može biti prednost.

"Ona popunjava prazninu kada nekim državama članicama postane teško reagovati, a one su ponekad zaista spore u odgovoru na politička zbivanja", rekao je Wolff. "U slučaju Ukrajine, ona je zaista preuzela vrlo važnu vodeću ulogu, što treba cijeniti."

Ipak, za Wolffa, širenje utjecaja u vanjskoj politici odražava širi institucionalni problem. "Trenutno postoje dva predsjednika plus visoka predstavnica. S institucionalnog stajališta, bilo bi poželjno imati jednog predsjednika koji donosi ključne odluke."